“Sudili ste me po imenu i prezimenu, niste vjerodostojna sutkinja. Dali ste mi pet godina, to će vam pasti. Robija me ne boli, dajte mi još deset, ja sam na robiji kao kući. Koliko su ti platili? Ima Boga, on će mi suditi, a i tebi! Silovatelju dajete dvije godine… Malo je pet, dajte mi još 25 godina. Čovik mi je misecima pritija… Neću slušati ovo, iden ča….Ja sam najjači!!“, vikao je u petak u sudnici Županijskog suda u Splitu Ivan Giljanović zvani Giljo kojem je sudsko vijeće na čelu sa sutkinjom Višnjom Strinić izreklo nepravomoćnu petogodišnju zatvorsku kaznu zbog pokušaja ubojstva s neizravnom namjerom Marka Bekavca početkom svibnja prošle godine u kafiću “Clo”, piše Slobodna Dalmacija.
Iako mu je izrečena minimalna kazna (raspon je od pet do 20 godina) Giljanović se s tim nije mogao pomiriti pa je u dva navrata uzviknuo da ne može više slušati sutkinju koja je krenula obrazlagati odluku te je krenuo prema vratima sudnice.
Ona ga je vrlo smireno i hladnokrvno pokušala primiriti, no nije uspjela. U prvom pokušaju Giljanovića su u izlasku spriječili pravosudni policajci koji su ga, po nalogu sutkinje, vratili na stolicu da bi u drugom pokušaju on još odlučnije krenuo prema izlazu pa su pravosudni policajci, da ne dođe do još većeg remećenja mira u sudnici, procijenili da je pametnije da ga isprate van sudnice.
Podsjetimo, optužnica ŽDO-a teretila je Giljanovića da je u Bekavca, nakon verbalnog sukoba u kafiću, ispalio jedan hitac iz pištolja kalibra 9 mm koji ga je pogodio te je pao na tlo, a kad se uspio podignuti, Giljanović je s oko metar i pol udaljenosti ispalio prema njemu još jedan hitac koji ga je također pogodio.
Tako ranjen, Bekavac je počeo bježati, a Giljanović je krenuo za njim i upucao ga je s još tri metka. Bekavac je zadobio dvije prostrjelne rane desne natkoljenice, jednu prostrjelnu ranu lijeve natkoljenice i jednu prostrjelnu ranu lijeve podlaktice.
Za blažu kaznu Giljanoviću nije pomoglo niti to što je Bekavac na suđenju preuzeo krivnju tvrdeći da je on sam kriv za to što je upucan i da ga je Giljanović, da je htio, mogao ubiti.
“Nisam zainteresiran za kazneni progon jer ja sam taj koji je doveo sebe i Giljanovića u ovu situaciju, a on mi je puno pomogao. Ja sam tada bio ovisnik o heroinu i Giljo mi je pomogao da se skinem s droge, primio me u svoju obitelj. Živeći s njim i njegovom obitelji shvatio sam kako je lijepo živjeti na jednom višem nivou, kako je lijepo imati novac, vidio sam da je život uz novac ljepši i ja sam tako poželio živjeti. Giljo me u kafiću išao pozdraviti, zagrliti me, a ja sam ga odgurnuo i prijeteći rekao da sjedne, da ćemo razgovarati. Pepeljarom sam udario o stol i kazao mu da je ovo moj grad. Giljo ništa nije rekao, a ja sam i dalje galamio i nije bilo govora o nikakvom dugu. Ja sam kriv za sve ovo, a da me htio ubiti ne bi mi pucao u noge već u trbuh, prsa ili neki drugi vitalni dio tijela. On je reagirao instinktivno boreći se za svoj život i svoje obitelji obzirom na moje ranije ponašanje. Više hitaca je ispalio jer ja nakon prvog koji me pogodio nisam pao na tlo. Da jesam, ne bi do ovoga dalje ni došlo“, kazivao je tada Bekavac, no sudsko vijeće taj je iskaz ocijenilo kao nastojanje da se pomogne okrivljeniku.
Također su utvrdili, iako je obrana tvrdila drugačije, da Bekavac tog dana nije sa sobom u lokal donio nikakvu torbicu u kojoj je bio pištolj te da je Giljanović pucao prema prsima i trbuhu znajući da su tu najvitalniji organi.
Također, nisu prihvatili niti nastojanja obrane da je Giljanović reagirao tako zbog dugotrajne patnje, razdraženosti ili prepasti ustvrdivši da nisu utemeljene tvrdnje da je Giljanović primao prijetnje jer bi ih inače, kao otac, prijavio policiji, a niti njegovi bližnji nisu imali pojma o tim prijetnjama. Da je bio u stanju patnje, prepasti ili razdraženosti ne bi se, smatra sud, nalazi s Bekavcem i pri susretu se s njim srdačno izljubio i izgrlio.
“Okrivljeni je u obrani negirao da je imao namjeru ubiti žrtvu, no to je u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima. Postupao je s neizravnom namjerom da žrtvu usmrti. Pri izricanju kazne kao olakotne okolnosti uzeli smo to da je bio smanjeno ubrojiv u trenutku počinjenja djela, da je otac troje malodobne djece, da je narušenog zdravstvenog stanja i da žrtva nije zainteresirana za kazneni progon. Kao otegotnu okolnost vijeće je cijenilo raniju osuđivanost zbog iznuda uz uporabu vatrenog oružja. Smatramo da je ova kazna primjerena“, smireno je obrazlagala sutkinja Strinić.
Giljanović ostaje u istražnom zatvoru, a ako presuda postane pravomoćna morat će platiti i nešto više od 30 tisuća kuna sudskih troškova.
wpDiscuz