Osnovne točke ove Deklaracije su zapravo samo donekle izmijenjene teze iz Islamske deklaracije Alije Izetbegovića. Ono što ipak donekle iznenađuje je to da se netko napokon odlučio to staviti crno na bijelo u statut stranke, komentar je književnika Josipa Mlakića na Programsku deklaraciju SDA, usvojenu danas na Kongresu stranke u Sarajevu.
Josip Mlakić, hrvatski i bh. književnik za Dnevnik.ba, komentirao je današnji Kongres SDA i novu Programsku deklaraciju te stranke, kazavši kako “nikoga tko išta zna o našoj zemlji ne bi trebala posebno iznenaditi”.
“Zapravo se radi o ‘stavljanju na papir’ obrasca po kojemu je do sada djelovala ova stranka, osim u periodu Sulejmana Tihića koji je bezuspješno pokušavao od SDA stvoriti modernu stranku. Osnovne točke ove Deklaracije su zapravo samo donekle izmijenjene teze iz Islamske deklaracije Alije Izetbegovića. Ono što ipak donekle iznenađuje je to da se netko napokon odlučio to staviti crno na bijelo u statut stranke.
Time se prestaje, kako je ocijenio, s višedesetljetnom praksom licemjerja, tobožnjeg zalaganja za suživot i toleranciju, dok se sve činilo da do pomirenja i suživota ne dođe.
“Međutim, postavlja se pitanje realizacije ovog dokumenta, što je prvorazredna utopija. Na koji to način “bakirice” misle “afirmirati” u cijeloj BiH bosanski jezik? Na primjer u Banja Luci? Bez obzira na potkapacitiranost vodstva stranke, ne vjerujem da su toliki budalaši da i sami vjeruju u slične tlapnje. Ne vjeruju, naravno, tako da treba u startu razdvojiti to kome je jedna ovakva Programska deklaracija namijenjena: prvenstveno vlastitim biračima”, kazao je.
Zbog čega je, upitao se Mlakić, SDA najednom otišla toliko udesno, tako da možemo čak govoriti i o elementima otvorenog fašizma koji je ugrađen u Deklaraciju, tako da apsolutno stoje usporedbe s Memorandumom SANU koje su se pojavile gotovo istovremeno kada i teze iz Deklaracije?
“Najvjerojatnije zbog unutarbošnjačke političke pat-pozicije koja već godinu dana drži cijelu zemlju kao taoca svojih utopijskih i megalomanskih ambicija.Došlo se tako u jednu apsurdnu situaciju: da je SDA često stajala ‘lijevije’ od takozvanih građanskih stranaka i kvaziljevice, što se ovom Deklaracijom mijenja. Ovo je u suštini zapravo unutarbošnjačko političko mjerenje veličine one stvari, i ništa više”, ocijenio je.
Prema njegovim riječima, SDA, stranku s nevjerojatnim destruktivnim potencijalom, ni u kojem slučaju se ne smije podcijeniti.
“Koga bi, u tom smislu, ova Programska deklaracija prvenstveno trebala zabrinuti? Alija Izetbegović je u svojoj Islamskoj deklaraciji napisao da se islamska država može formirati isključivo na teritoriju na kojem je muslimansko stanovništvo većinsko. Upravo ova teza zapravo postavlja granice Programske deklaracije SDA, odnosno ona je namijenjena isključivo građanima BiH koji žive na područjima na kojima su Bošnjaci većinsko stanovništvo, te ona prije svega treba zabrinute ljude iz tih dijelova zemlje, pogotovo one koji ne dijele ‘azijske vrijednosti’ vodeće stranke u Bošnjaka”, kazao je.
Mlakić je ocijenio kako to, zapravo, znači da Bakir Izetbegović i ekipa odustaju od BiH, prije svega od Republike Srpske.
“Teze iz Deklaracije su utopija sve da Milorad Dodik dođe u Sarajevo, poljubi ruku Bakiru Izetbegoviću i dadne mu tapiju na Republiku Srpsku, ako uzmemo u obzir masovno iseljavanje stanovništva i projekcije UN-a koje za 2.100 godinu predviđaju milijun i pol stanovnika u BiH. A prije svega treba zabrinuti bošnjačku oporbu, “ljevičare”, da im se ne dogodi u tom slučaju ‘turski scenarij'”, kazao je.
Ta oporba je, prema Mlakićevoj ocjeni, razjedinjena unutar sebe, što se na najbolji način moglo vidjeti tijekom održavanja Parade ponosa u Sarajevu.
“Naša stranka je aktivno podržala LGBT populaciju, dok je s druge strane njihov koalicijski partner Dino Konaković dao cijeli niz homofobnih izjava i prije i poslije Parade, a SDP u svom nemuštom priopćenju u isti koš stavio LGBT zajednicu i ‘tradicionaliste+, dakle i one koji traže osnovna ljudska prava (LGBT zajednica) i one koji svojim pravom smatraju negiranje tuđih prava (‘tradicionalisti’)”, smatra Mlakić.
Dok je, prema njegovim riječima, situacija s ‘građanskim idolom’, nesretnim Željkom Komšićem, poodavno jasna: u vrijeme održavanja Parade od dva mjesta gdje je neizostavno morao biti (u Povorci ponosa i na komemoraciji grabovičkim žrtvama), Komšić se pojavio tamo gdje nikako nije smio biti – na komemoraciji jednog od najvećih grobara BiH, Paddyja Ashdowna.
“Ono što mene najviše brine, pošto i sam živim na području na kojem većinski žive Bošnjaci, su novi dirigirani incidenti, poput nedavnih ‘uskopaljskih grafita’. Dakle, očekuje nas nastavak mučne pat-pozicije, dok nam mladi, i jedni i drugi i treći, masovno napuštaju zemlju”.
wpDiscuz