Željko Komšić bio je borac Armije BIH. Ne baš neki borac, al formalno borac. I suborac Šerifa Patkovića.
Patković je svoju borbu sedme muslimanske proglasio džihadom.
Džihad Šerifa Patkovića doveo je do toga da je na prostoru džihada, dakle i prostora kojim slobodno danas hoda Komšić, danas manje 170.000 pripadnika naroda Komšićevog oca. I gotovo 300.000 manje pripadnika naroda Komšićeve majke.
Iz toga se da zaključiti da je postotak Hrvata i Srba značajno smanjen na prostoru džihada.
Broj Hrvata smanjen je za gotovo 90% . Broj Srba preko 90%.
Na prostoru HercegBosne ne postoji grad u kojem je prijeratni broj Bošnjaka smanjen za 90%. Ne postoji grad u kojem je broj Bošnjaka narušen toliko ogromnim postotcima kao što su postotci na prostoru džihada.
To što je zločin na prostoru HRHB presuđen nije dokaz da se zločin na prostoru Šeher Bosne nije dogodio. Zločin postoji i bez kazne. Nije nužna kazna da bi netko ustvrdio jel nekog nema, i jel ubijen.
Postotak je jako važna riječ za Željka Komšića.
Bez smanjenog postotka Hrvata na prostoru Šeher Bosne njegov treći izbor kao i prvi, kao i drugi , ne bi bio moguć.
Ukratko , smrti tisuća Hrvata i Srba, progoni tisuća Hrvata i Srba, na prostoru FBIH, preduuvjet su da bi Željko Komšić pobijedio.
Ne postoji način da bi on pobijedio da danas na prostoru Šeher Bosne žive toliki Srbi i Hrvati. Svi bi oni, il ogromna većina njih glasali protiv njega.
On bi to morao znati. Kad sjedi u fotelji procentualno deklarisanog naroda, na prostoru džihadom izbrisanih naroda, morao bi znati, da svako spominjanje, ili izrugivanje nekom narodu, što ga više nema u Zenici, Jablanici, Konjicu. Sarajevu, Kalesiji, predstavlja brutalno veličanje zločina.
Željko Komšić nije nametnut i ne nameće ga se samo preglasavanjem. On je direktna posljedica zločina nad Hrvatima i Srbima.
Preduvjet Komšićanja u FBIH bila je desrbizacija i dehrvatizacija FBIH. On sjedi u fotelji naroda, zagovara građanske vrijednosit i suživot koga s kim? Suživot Bošnjaka sa Srbima i Hrvatima na prostoru Šeher Bosne? Kako je moguć taj suživot kad Srba i Hrvata tamo gdje se glasuje za Komšića više nema?
Stoga, kad Komšić kaže ja sam za model, koji kroji vladu tako da imaš u vladi onoliko koliko te postotno ima, ne predstavlja ništa drugo nego rečenicu : Ja sam za to da džihad Šerifa Patkovića uđe u Ustav BIH.
To je prvi korak u građenju šerijatske BIH.
Nadamo se da je Komšić svjestan da njegova politička karijera jeste manifestacija cijelog jednog Udruženog džihadističkog pokreta. Da njegovo političko postojanje nikada ne bi moglo biti realizirano da ona djeca u Vitezu nisu pobijena, da su se kaznili zločinci u Bugojnu, da je osuđen nalogodavac Grabovice i Kazana. Nadamo se da je on nekad doista svjestan, da kada jede hrvatski ručak, plaćen hrvatskim parama, parama poniženog naroda, protjeranog, na križ pribijenog, nadamo se doista, kada loče na naš račun, da se sjeti, da svaku sekundu koju diše, diše hrvatskim kalorijama.
I da nikada “fenomen” Komšokradice, ne bi mogao postojati da Komšićeva vojska nije s prostora FBIH otjerala gotovo pola milijuna ljudi.
Bujrum g. Komšiću. Najeo se dabogda. Počasti nekada našim parama i Dževada Mlaću. I Sefera Halilovića.
Kaži ovo Hrvati časte. I ne foliraj da štucaš. Više te nitko među Hrvatima ne spominje. Prezren si. Prezreniji od ove gore dvojice. Drug Tito nije volio izdajnike. Ni mi ih ne volimo.