Prije par dana kada je Adis u Uskoplju skupa sa sestrom podmetnuo slučaj Grafiti brujala je cijela “naša” zemlja.
Slučaj Grafiti je primjer kako se radi medijski rat nakon rata. Interpretacija rata kroz medijsko diverzantsko djelovanje. Stigmatizacija najmanjih.
Stavljanje mete na čelo uz posljedično skidanje prava.
Jer kad u OHR-u zagovaraš novu sječu prava Hrvata u BIH vijest o nacionalfašizmu iz Uskoplja sasvimn dobro dođe. I sasvim nimalo nije slučajna.
Danas kada je jasno da su u aferu uključene bile i državne institucije (BHRT) cijela zemlja šuti.
Hrvati su prije par dana poniženi i ispljuvani.
Radile su se cijele političke analize oko toga.
Iskakali su iz grma svi mogući nezavisni homo analiticusi.
Nema ih danas. Nema zlatoustog Kukića. Nema nikog.
Nema bombastičnih naslova. Nema isprika Dragana Bursaća. Nema priopćenja udruga novinara, nema priopćenja zabrinutih ambasada. Tko su Hrvati da im se ispričavamo?
Nije ovo naša država
Ovdje se radi jasan propagandni rat iskorijenjivana. Ne samo jedne istine. Nego cijele jedne kulture. I cijelog jednog naroda.
Ničeg nema.
Ima tek Komšića koji prijeti s uzurpirane pozicije da će gaziti daljnu volju naroda čije je pravo već preoteo. Umjesto da gleda kako časno da abdicira on i dalje prijeti. Politički korov će kaže da blokira. Po volji naručitelja.
Izgleda da su se stekli uvjeti da se pozdravimo. Nije ovo, naprosto nije, više naša država.
Eto im država.
HDZ nek im preda sve ključeve ove države.
Oni mogu bolje. Oni su bolji. Komšići i Nikšići i Erdogančići nek preuzme odgovornost.
Hvala Vam na svemu, i sretno!