Liberalizam i globalizacija su propali. Situacija me podsjeća na kasne godine Sovjetskog Saveza. Tada je prava vlast još uvijek bila u potpunosti u rukama Komunističke partije koja je kontrolirala gotovo sve, ali je u isto vrijeme cijeli sustav bio gotov. I to se moglo osjetiti.
Danas se nalazimo u potpuno istoj situaciji s globalnom dominacijom liberalnih elita. Još uvijek kontroliraju sve, ali je sve već gotovo. Oni će nestati jednako brzo kao i komunizam u istočnoj Europi. Antipopulistička mobilizacija Bernard-Henrija Lévya, Macrona, Sorosa, Rothschilda ili Clintonovih protiv Putina, protiv Assada, protiv Kine, protiv Brexita, protiv Irana, protiv Salvinija i svih drugih pokazuje da su u stanju čiste agonije. Za njih je ovo kraj.
Oni više ne mogu vladati. Osuđeni su na propast. Oni će ustrajati i produžit će vrijeme prije konačnog i nepovratnog kolapsa, ali njihovi su dani odbrojani.
Oni više nemaju utjecaj na budućnost. Oni su taj utjecaj izgubili. Nikakav Mesija neće doći u njihovu “državu Izrael” i oni to vrlo dobro razumiju. To je ljudska parodija, a ne eshatološko čudo i tako će se završiti.
Isto vrijedi i za liberalnu verziju “kraja povijesti”. To je bila posve pogrešna pretpostavka. Isto je i s ideologijom “ljudskih prava“, jer nitko više ne vjeruje u ovu standardnu dvostruko licemjernu neoimperijalističku laž. Isto vrijedi i za “beskonačni gospodarski rast” i “globalno srednju klasu” ili “civilno društvo”. Isto vrijedi i za njihov postmodernizam i prosvjetiteljstvo.
U budućnosti nema mogućeg kontinuiteta. Približavamo se trenutku velikog diskontinuiteta.
To ne znači da će budućnost sigurno biti naša, ali je istina da više neće biti njihova. Budućnost je ponovno otvorena.
Liberalna cenzura mojih knjiga na Amazonu, cenzura Žutih prsluka ili zabrana Facebooka protiv svih neliberalnih oblika govora su znakovi da je kraj blizu.
Svi oni koji su danas kažnjeni i zabranjeni, svi oni koji su okrivljeni kao “odmetnici” ili “Putinisti”, svi oni koji su marginalizirani i kriminalizirani poput takozvanih populista, muškaraca, vjernika, branitelja socijalne pravde, tradicionalista i tako dalje, vjerojatno će biti prvi koji će se pojaviti u postliberalnom razdoblju. Ali to nije sigurno i ne postoji plan ili strategija za budućnost. To može biti Pirova pobjeda.
Možda je naše instinktivno odbacivanje liberalizma sasvim razumno i logično, ali to je neka vrsta reakcije protiv čistog zla koje je postalo preočito. Kada njihova pravila završi, nitko neće biti spreman za sljedeći korak. Oni nemaju budućnost, ali je možda i mi nemamo.
Previše smo uključeni u borbu za isušivanje globalne liberalne močvare, koja je još uvijek ogromna i moćna, tako da ne možemo ništa razlikovati.
Predlažem da ih prvo dovršimo i onda ćemo vidjeti što poslije.
Ali sutra je već počelo, a oni su u nadolazećem razdoblju odsutni. Zato se moramo bolje pripremiti za to. Agonija liberalne zvijeri je opasna, ali je i budućnost vrlo problematična. Danas liberali vladaju svijetom i za to snose sve rizike. Ne uspijevaju, gube legitimitet i nestaju.
All tko će preuzeti stvarnu odgovornost za čovječanstvo nakon njih? Vidimo i manje ili više se slažemo oko toga što je pogrešno, ali naše ideje o tome kako izaći iz ovog nereda su još prilično nejasne. Ovdje se uglavnom ne slažemo o tome što je dobro. To može biti ozbiljan izazov. Oni su gotovi i pretpostavljam da to već znaju. Ali teret stvarne odgovornosti za sudbinu čovječanstva, koje danas zasigurno nije u najboljoj fazi, ogroman je.
Kada odu, tko će ga gurati naprijed i preuzeti vlast? Sada je pravi trenutak za razmišljanje…
wpDiscuz