Tužiteljstvo HNŽ-a vodi istragu o zlostavljanju djece koja proteklih dana potresa javnost u Mostaru.
Naime, pojedini internetski portali prenijeli su svjedočanstvo majke o navodnom zlostavljanju djece u kojem, između ostalog optužuje sustav, da ”ne radi” i štiti počinitelja, a ne žrtve.
Kako doznaje Bljesak.info iz povjerljivih izvora, Sud je donio zaštitnu mjeru ocu, kojeg majka optužuje za seksualno zlostavljanje.
Iz MUP HNŽ-a nam je rečeno, kako MUP nije imao službene prijave o navedenom slučaju.
Slučaj je prijavljen Tužiteljstvu koje vodi istragu, a policija može djelovati ukoliko optuženi prekrši zabranu Suda.
Javnosti se zbog osjetljivosti slučaja, zaštite maloljetnika i samog procesa koji je u tijeku, ne može otkrivati više detalja o slučaju, a pojedini mediji doprinijeli su atmosferi linča oca, ali i izložili djecu javnosti, budući da se nakon komentara, prozivki pa i poziva na linč i prijetnji smrću teško može skriti njihov identitet.
Djelitelji pravde
Stoga, javnost, mediji i ”djelitelji pravde” na društvenim mrežama, moraju biti iznimno oprezni zbog same djece jer se već internetskim bespućima šire imena roditelja, a samim time se i djecu, najranjivije kategorije ovog, po mnogočemu nakaradnog, društva stavlja pred lice javnosti.
Iz mostarskog Centra za socijalni rad upozoravaju upravo na ranjivost ove kategorije.
”Ustanova centar za socijalni rad ne može davati informacije vezane za postupke i predmete koji se vode u Centru, a sve radi zaštite prava i interesa djece.
Svako iznošenje podataka je odavanje profesionalne tajne i povreda radnih obveza”, rekla je za Bljesak.info ravnateljica Centra za socijalni rad Mostar Zdravka Marić.
U Centru za socijalni rad, kaže, smatraju da je situacija ozbiljna.
”Situacija je ozbiljna i dužnost Centra za socijalni rad je da upozorimo sve osobe na poštivanje prava i zaštite djece sukladno zakonima i međunarodnim dokumentima kako bi ih zaštitili od eventualnog rizika i otkrivanja identiteta”, poručila je.
Ljiljana Zurovac, Direktorica programa Vijeća za tisak i online medije u BiH, rekla je kako je izvještavati o ovakvim slučajevima uvijek velika odgovornost za novinara.
Napis trajno ostaje
”Sumnja na zlostavljanje djece je krajnje osjetljiva tema i tu prvenstveno treba polaziti od interesa djeteta, a tek onda razmatrati da li uopće postoji javni interes za takvim izvješćem.
Interes je djece da eventualne kriminalne radnje protiv njih budu istražene i da počinitelj bude propisno kažnjen, ako se takve kriminalne radnje dokažu”, kaže Zurovac za Bljesak.info.
Naglašava kako je isto tako interes djece da budu zaštićena od dodatnih trauma koje mogu biti, uz dugoročne posljedice, izazvane neprimjerenim komentarima u javnosti, posebno citiranjem njihovih imena.
”Takve traume se teško liječe i teško se i u odrasloj dobi osobe nose s traumom doživljenom u djetinjstvu, posebno u vremenu kada svaki novinarski napis trajno ostaje pohranjen u nekoj internetskoj arhivi koja u svaka doba i nakon puno proteklih godina može se otvoriti i time pokrenuti lavinu novih trauma u već odrasloj osobi”, navodi Zurovac.
Podsjeća kako je Članak 11 Kodeksa za tisak i online medije BiH, baziran na Konvenciji o pravu i zaštiti djece i maloljetnika, i striktno nalaže da su novinari u tretiranju djece i maloljetnika ”dužni krajnje obazrivo postupati, poštujući i Konvenciju o pravima djeteta, polazeći od interesa djeteta”.
Najavljen prosvjed majki
Novinari su ”dužni zaštiti identitet dijeteta u postupcima u kojima je inače isključena javnost”, te jako bitno – da ”novinari ne smiju identificirati djecu mlađu od 18 godina u slučajevima kada su žrtve krivičnih djela”, i ”ne smiju ni pod kakvim okolnostima identificirati djecu mlađu od 18 godina koja su umiješana u kriminalne slučajeve kao svjedoci, žrtve ili optuženi!”.
Inače, za petak je najavljen prosvjed podrške majci i djeci. Prosvjed će se, kako najavljuju organizatori sa Španjoplskog trga pretvoriti u šetnju gradom.
Prijavite nerad institucija
Iz Institucije ombudsmana za ljudska prava za Bljesak.info su rekli kako je ova institucija inače uključena u ovakve i slične slučajeve.
Poručuju, da ako građani smatraju da institucije ne mogu ili ne rade svoj posao, da se obrate Instituciji ombudsmana.
”Ako građani smatraju da institucije ne mogu raditi svoj posao, uvijek se mogu obratiti Ombudsmanu. Mi možemo otvoriti slučaj, te svojim radom djelovati na institucije da brže i djelotvornije istraže i okončaju slučaj, radi zaštite i interesa djece”, poručili su iz ove institucije.
Kažu da razumiju i nepovjerenje u institucije, ali da provlačenjem kroz javnost samo mogu naštetiti interesu djeteta.
”Jasan je i poriv građana da se obrate medijima, ali treba dati šanse i institucijama da odreagiraju. U ovakvim slučajevima treba biti jako oprezan, jer prepiske po društvenim mrežama i medijima nisu dobar način ‘za otkrivanje istine’. Tako se samo dodatno ugrožavaju djeca te se krše njihova prava i interes. Jer ako se događalo zlostavljanje, bit će gore što će svi znati da su djeca žrtve, što može izazvati i nove vidove zlostavljanja”, poručeno je iz ove institucije. (bljesak.info)
Poskokov odgovor djeliteljima medijske “pravde”:
Pismo koje su mediji prenijeli napisano je iz ruku majke i objavljeno na društvenim mrežama. Ono, ako ga se čita, budno pazi da se ne spominju imena. Napisano je lucidno i posve pismeno. Osim emotivne ima i aktivističku notu u podtekstu. Pismo ako ga se polagano pročita ima za cilj uprti oči javnosti u nepravdu koja se, prema iskazu majke, događa nakon niza drugih nepravdi i poniženja. Pismo govori o pravnom maltretiranju. Objavljeno je voljom majke.
Sama majka je , dakle odabrala putem FB mreža obratiti se javnosti, izuzetno bolnim pismom, i kako bi izvršila kontrapritisak na one koji vrše pritisak na sud da se djeca vrate ocu a nju eventualno proglasi psihički neuračunljivom.
Sa Suda niti jednom rječju nisu demantirali njene navode. Tek su kazali da je slučaj na Tužiteljstvu. A povjerljivi izvor, kojeg citira Bljesak, izvor sa samog suda objavio je da je ocu izdana mjera zabrane približavanja. Nije li davanje takve informacije koju daje netko iz službenih sudskih organa potpuno jednako privatnoj objavi majčinog pisma, pa čak i teža stvar ako govorimo upravo o pravima koja smo gore pročitali? Budući da se sada ovdje u dijeljenju informacija uključuju i sudske vlasti u zemlji. Informacije sa suda mogu imati samo strane u postupku i sud. Ako povjerljivi izvor nije sa suda, tko je ?
Pritisak na sud je kazneno djelo. Pritisak na slobodu medija je također kazneno djelo. Majka je odabrala javnost informirati o tome da postoje pritisci na sud. Mediji su dužni to objaviti. Dodatan pritisak je jučer učinjen kolektivnim prijetnjama cijelom nizu medija. Javnost ima pravo znati i to.
Eventualni pritisci moćnika na sud, u ovakvim slučajevima od izuzetne su važnosti za javnost. Javnost ima pravo znati plaća li nezavisno sudstvo ili zavisno.
Pozivi i prijetnje odvjetničkih ureda da se maknu tekstovi u kojima se, ponavljamo, ne operira s imenima, dodatno su potvrdili navode majke kako se radi o moćnicima.
Osim Kodeksa u tisku jesu, daleko veća i važnija prava djece jesu pravo na dostojanstven život i normalno djetinjstvo. Prava, kako pojedini mediji pišu “navodno zlostavljane djece” jesu i pravo na pravično suđenje koje im kao žrtvi država mora osigurati.
Ako u društvu postoji sumnja na korumpirano sudstvo a ne postoji medij koji ukazuje na mogući propust, sudstvo će djelovati po načelu inercije, ne načelu pravičnosti. Ukazivati na moguće propuste u sudstvu jedan je od važnijih zadataka medija. Mediji koji se bore protiv ukazivanja na propuste u sudstvu, čak i u ovako osjetljivim situacijama jesu antimediji. Ne služe u interesu javnosti.
Osim prava djece postoje i prava majke na pravično suđenje u ovom slučaju. Jer je i ona oštećena strana u postupku. Zašto bi se netko u ovako teškoj situaciju obraćao javnosti? Osim ako za to nema ozbiljne argumente i ne osjeća da su mu prava povrijeđena? Kada netko svjesno riskira stigmu nad vlastitom djecom osim u slučaju ako mimo te stigme postoji daleko gora stvar koja se može dogoditi toj djeci?
U izboru da stvar prešutimo, ili da pomognemo majci da u javnost prodre njena priča, koja je po svemu u svojoj objavi ipak anonimna, mi smo se odlučili na ovo drugo.
I smatramo da smo uradili dobru stvar. U prvom redu u interesu djece. Nakon objave dobili smo upite “dušebrižnika” o kome se radi. Na sve te upite odgovorilo smo da apsolutno nije bitno o kome se radi a niti sami želimo znati o kome.
Čitatelje pozivamo da ne licitiraju imenima. Stvar je osjetljive prirode a jasan odgovor onima koji žele zataškati slučaj ili vršiti daljnje pritiske je poslan. Sud neka prione na svoj posao. Mi smo svoj obavili. (Poskok)
wpDiscuz