Najgori kriminalci Balkana: Zapovijedao im je Hrvat

Njihovi pripadnici osuđeni su za ubojstvo premijera Zorana Đinđića, ali i brojne druge okrutne zločine. Iz zatvora je 2013. izašao Saša Pejaković, kojem će se u veljači na slobodi pridružiti Željko Tojaga Žmigi. Pejaković je zbog sudjelovanja u ubojstvu Đinđića na robiji bio osam godina, a Žmigi upravo završava odsluženje kazne od 15 godina.

Ali to ubojstvo samo je dio njihove krvave povijesti koja je počela, otprilike istovremeno, u Kninu i Erdutu. Da. Najokrutnija balkanska mafija nastala je u Hrvatskoj, ali to nije sve. Osnivači su bili Dragan Vasiljković, poznatiji pod nadimkom Kapetan Dragan i nedavno osuđen na 15 godina zatvora, i Željko Ražnatović Arkan.

“Ja sam uspio prilično brzo da to sve ustrojim. Prilično brzo. U roku od tjedan dana vidjela se drastična promjena. Uspio sam nekolicinu najglasnijih kolovođa da izbacim ili uhitim. Tako da sam zaveo red prilično brzo”, hvalio se Dragan prije dosta godina u dokumentarcu Jedinica.

Uspjeh kojim se on tada hvalio bilo je uvođenje reda u do tad razularenu “miliciju” SAO Krajine koja je samo nekoliko mjeseci ranije doživjela sramotan poraz na Plitvicama. U Hrvatskoj je to poznato pod nazivom Krvavi Uskrs, najviše po pogibiji Josipa Jovića, prve službene žrtve Domovinskog rata, ali pobunjena milicija je propisno potučena do nogu. Uhićeno je 29 pobunjenih Srba, a dvadesetak ih je ranjeno.

Takav krvavi poraz natjerao je Franka Simatovića Frenkija, zloglasnog šefa specijalnih jedinica Službe državne bezbednosti, inače porijeklom Hrvata, na osnivanje posebne jedinice pod nazivom Knindže i bolju obuku lokalnih paravojnih jedinica jer je bilo očito da JNA ne može voditi borbe za račun pobunjenih Srba i istovremeno se predstavljati međunarodnoj zajednici kao posljednji čuvari mira bivše Jugoslavije.

Upravo tada je u okolicu Knina došao Kapetan Dragan i sve ostalo je, kako bi se reklo, povijest.

Na drugom kraju Hrvatske, na samom istoku države, Arkan je zauzeo bazu u blizini erdutske vinarije i otamo je sijao strah. Njegovi Tigrovi iz Erduta su polazili na krvave pohode, a svojevrsno vatreno krštenje imali su u Bijeljini gdje je nastala serija fotografija Rona Haviva kasnije korištena i na sudovima za procesuiranje ratnih zločina.

Havivov objektiv zabilježio je ubojstvo Ajše Šabanović, žene u bijelom džemperu, koju su svi zvali Tifa. “Njih dvoje su izveli pred kapiju i pobili ih, zatim i Tifu. Vidjela sam Tifu, koja je još bila živa. Još mi je pred očima njen pleteni džemper”, ispričala je svojedobno Dženita Mulabdić za bosanske medije. Ona je bila jedna od rijetkih preživjelih civila u Bijeljini. Dženita je bila trudna u to vrijeme i pretpostavlja da je samo zbog toga izbjegla sudbinu svojih susjeda. “Nakon što su mene trudnu pustili, ubili su Redžepova i Tifina sina Adu, mog supruga Muhameda te dvojicu Albanaca”, prisjetila se Dženita mučnih događaja iz proljeća 1992. godine. U knjizi “Majstori mraka” Jusufa Trbića Haviv je ispričao kako je on vidio ubojstva civila u Bijeljini.

“Pozirali su [arkanovci] u džamiji, s muslimanskom zastavom, i pokazivali tri prsta. U isto vrijeme čuo sam neko komešanje u jednoj prostoriji u džamiji. Ušao sam i vidio da su od jednog čovjeka, civila, tražili osobnu iskaznicu da se identificira. Pokazujući njegovu osobnu, rekli su da je pogledam jer je on fundamentalist s Kosova. Poslije nekoliko minuta čuo sam vrištanje vani i izašao sam iz džamije. Preko puta džamije ima jedna kuća, a vojnici su iz te kuće izveli muškarca i ženu. Žena je vrištala i na nju su vojnici galamili. Čuli su se pucnji i čovjek je pao na nogostup. Tad su ‘tigrovi’ na mene povikali da ne slikam, da prestanem slikati. Bilo je još nekoga komešanja i vriske, ja sam se malo izvukao prema kamionu koji je bio u blizini. Shvatio sam da su to muž i žena, čovjek je još bio živ i ona je pokušavala pomoći mu, a ja sam uspio brzo napraviti još nekoliko fotografija. Krenuo sam prema grupi ‘tigrova’, a kad sam se vratio, i žena je već bila ubijena. Onda su našli jednog mladića, od nekih 17-18 godina, i uveli ga u dvorište džamije. Izgledalo je da je uspio pobjeći, ili su ga pustili, ali kad je vidio da iza džamije nema izlaza, on se vratio i tu su ga ubili. Nekoliko minuta nakon toga izveli su iz druge kuće još jednu ženu pa su ubili i nju”, pričao je Haviv bosanskohercegovačkom novinaru.

Tijekom Domovinskog rata su dva dijela Frenkijevih tajnih jedinica nekoliko puta djelovali i zajednički, a najočitije je to bilo tijekom operacije Pauk kada su na vlast vratili Fikreta Abdića Babu. Iz tog vremena datiraju i određene snimke Milorada Ulemeka Legija snimljene negdje na kladuškom bojištu kada je naredio ubojstvo zarobljenih pripadnika 5. korpusa Armije BiH.

Baza za pokretanje operacije Pauk bila je Petrova gora, tik do granice s Bosnom i Hercegovinom.

Završetkom ratova Jedinica je i službeno ušla u sastav srpskog MUP-a, iako su cijelom čitave prve polovice devedesetih djelovali neslužbeno pod Frenkijem i njegovim šefom Jovicom Stanišićem, a preko njih pod Slobodanom Miloševićem. Kad su ujedinjeni u Jedinicu za antiteroristička djelovanja, Arkanovci i Knindže, postali su službeno najmoćniji kriminalci. Raspolagali su borbenim helikopterima, oklopnim vozilima, protuzračnim topovima, teškim strojnicama i svom mogućom pratećom opremom.

Jedno vrijeme su ratovali i na Kosovu gdje su ostali zapamćeni kao daleko najokrutnijajedinica srpskih snaga.

Kako su Arkanovci bili zloglasni po svojoj pljački, jedan visoki časnik je opisao njihove pohode po Posavini riječima: “Svaki povratak iz akcije pratili su civilni kamioni krcati hladnjacima, perilicama rublja, namještajem…”, nije bilo teško za zaključiti što su nastavili raditi u miru.

Zbližili su se s pripadnicima Zemunskog klana i u savršenoj sinergiji najmoćnije specijalne jedinice i najmoćnijih zločinaca zavladali su srpskim podzemljem. Nitko im nije mogao ni smio ništa. Bili su toliko moćni da su čak na nekoliko dana blokirali autocestu kod Beograda kada su uhićena dvojica njihovih pripadnika zbog ratnih zločina.

Sumnja se da je Dušan Spasojević, šef Zemunskog klana, stajao iza čitave pobune tog studenog 2001. godine.

Atentat na Zorana Đinđića sve je promijenio. Neke manje važne jedinice srpske policije shvatile su da ipak mogu s trona ukloniti moćnu jedinicu. Akcijom Sablja uhićen je ili ubijen sami vrh srpskog kriminalnog miljea, a i sam Milorad Ulemek Legija se našao iza rešetaka.

Sada, kako im prolaze zatvorske kazne, najgori kriminalci koje je Balkan ikad vidio izlaze na slobodu.

“Jedan po jedan osuđeni pripadnik JSO-a izlazi na slobodu i pitanje je čime će se oni sada baviti. To su ljudi koji su ogrezli u kriminal i teško da su se od toga “izliječili”, zato ne treba čuditi ako pokušaju opet okupiti neku grupu koja bi lako mogla krenuti s novim zločinima. S druge strane, na internetu je vrlo aktivan profil “Crvenih beretki”, na kojem pripremaju teren za povratak. Jedan od glavnih motiva za okupljanje je i osveta onima koje smatraju odgovornima za njihov progon i robiju”, ispričao je nedavno sugovornik Kurira.