Dnevni list gospođe Rašić, list koji državi duguje milijune, i u kojem se oglašavaju firme koje žive na hrvatskom kapitalu, i znoju hrvatskog čovjeka, (slobodno pogledajte koje su) na prvoj stranici objavio je prijetnju Nikole Raguža da “Dobro razmislimo 7.10 o svojoj budućnosti“.
Jurišićev Jugend Raguž tvrdi da će on kada dođe na vlast zaustaviti iseljavanje naroda. Italija i Španjolska su zainteresirane za Raguža. Žele ga oteti. Zvali su Čovića da im posudi gepek. Da ga prebace. Na Siciliju. Na ispitivanje. Čović je zvao Krezića da ga otme i odbaci. Potom je pomakao Neretvu i bućnuo Raguža u nju. Da se podapere. Presjednik se kažu brine da naši ljudi, ne idu svakakvi u Italiju.
Uglavnom stranci žele čuti Raguževe patente protiv iseljavanja, jer te države muku muče s depopulacijom zemlje i masovnim iseljavanjima naroda ka sjeveru Europe.
Kaže Nikola kako će on provesti i sve ono što je HDZ-u blokirano u Sarajevu, od inicijative za TV kanal, izbornog zakona, presude ustavnog suda, traženja za poravnanjem PDV-a, pa nadalje.
Kako to misli učiniti Nikola kaže da će on slušati bilo naroda pa će mu narod reći kako će to učiniti. I onda će on to učiniti.
Neimenovani novinar Dnevnog lista nije mu postavio pitanje “kako je moguće isukrstati Nidžo da ti kao “desna” hr opcija niti jednom u kampanji se nisi dotaknuo sarajevskog unitarizma koji je zaustavio i Izborni zakon, i kadroviranja po rasnoj i ideološkoj matrici i zakonski prijedlog izmjene rtv sustava, i sve ostale zakone koji su poslani u parlamentarnu proceduru, te kako će Sarajevo to pustiti tebi a nije Hadezeima?”
Neimenovani novinar Dnevnog lista nije mu postavio pitanje kako je moguće da on radi u “Čovićevoj Elektri” dok cijelo vrijeme tvrdi da posao u Elektri nemere dobit nitko tko nije u HDZ. I je li to znači da je njegov HSP u HDZ? Il je Nikola Raguž vlasnik dvaju članskih iskaznica?
Dnevni list nakon što je završio s Raguž Nikolom nudi nam potom kao važnu izjavu nesumnjivo važnog književnika današnjice g. Denisa Gratza. Gratz tvrdi da Čović od BIH želi napraviti etnofederalni koncept.
No BIH od 1995-e doista jeste konfederalističko federalistička monarhija OHR-a. To bi zastupnik u parlamentu Denis morao znati.
Protektorat s etničkom logikom unešenom u Ustav. Etničko i građansko se kroz BIH Ustav isprepliću. Postoje čisto građanske institucije, poput Federalnog zastupničkog parlamenta u kojem sjedi Gratz. A postoje i institucije koje štite kolektivna prava. Poput Doma naroda ili Predsjedništva.
Gratz ne želi da se Ustav poštuje. On rušenje Ustava naziva patriotizmom. A Čović je neprijatelj BIH. Jer želi napraviti od BIH nešto što BIH već jest.
To je kao da optužiš Denisa da je Gratz ili optužiš Peđu da je Kojović, tako nekako izgleda optužiti ovakvu Bosnu i Hercegovinu da je baš ovakva Hercegovina i Bosna.
Denis nam potom nudi alternativu. Kaže to je Željko Komšić. On je spasitelj Bosne od Čovića, podjele i etničke logike.
Kako će točno Komšić spašavati Bosnu od Čovića? Naročito ako ga uspije preglasati i tek mu tada da političku težinu? Kako točno? Rušenjem Ustava s ovlastima koje nema? Dizanjem prsta?Uzrečicom “ma hajte”? Jamesonom? Chivasom? Gratz nije htio kazati.
Zašto Gratz nije predložio Komšića Bošnjacima, da spasi Bosnu od Bakirove etničke logike, ili pak Srbima? Jer Komšić kao privilegirani građanin, i Srbin i Hrvati i Bosanac, i u prvom redu korisnik proračuna, može na svaku od tih funkcija. Zašto nije predložio da Komšić malo šara s tuđim foteljama? Zašto Gratzu kao antifašisti prija čovjek koji je veličao fašistu? Blaža Kraljevića. Ni to nam nije htio reći.
Gradžani iz neke neobjašnjive potrebe najviše vole funkcije koje pripadaju Hrvatima. Imaju fetiš na najmalobrojnije.
Nije li veća građanska hrabrost uhvatiti se u koštac sa strankama najbrojnijeg nacionalizma u zemlji? E pa nije. Jer đe će Komšić na komšiju. On je čak i jaran s tim strankama koje tvrde da je naša država zapravo Erdoganov amanet.
Gratz je zaključo i da je Čović sramotio državu po svijetu. Čuli smo i mi to. Pričalo se po Sarajevu. Kad je Čović postrojio tursku vojsku usred Ankare, mnogim patriotima BIH, ljubiteljima izvorne bosanske povijesti, to je bilo jako teško za gledati.
A priča se da je našima kad su se sastali s Hamasom i Muslim bratstvom totalno bilo neugodno i od pustih Čovićevih EU izjava.
I tu se slažemo s Gratzom. Čović je definitivno osramotio naša istočna stremljena. Ugrozio naše šlepere na istoku. I imidž naših turista koji odmaraju u Turskoj, Siriji i Katarima.
Naročito nam je Čović naštetio gurajući nas na taj Zapadni put. Narod (zajednička imenica, jednina) Bosne i Hercegovine uopće se nije izjasnio želi li u EU ili želi postati dio Neootomanske unije, o kojoj je , baš tu kod nas u Sarajevu pored drevnoh starog Busuladžićevog Koševa, govorio svojedobno sin oca nacije Davutoglu, pričajući o Neoosmanizmu.
Pored izjave ove dvije mlade nade neobosanske politike, Raguža i Gratza, tu nam je i izjava Saše Magazinovića.
Ovaj dečko je u stranci koja ima parolu “Zemlja za sve nas” koju su ukrali od Poskoka. Mi smo te stihove EKV-a još 2009-e predlagali za službenu himnu BIH. No to se ne smije znati jer smo mi označeni kao fašisti. Netko u zemlji u kojoj su svi antifašisti mora biti i fašist. Pa takvi moramo i ostati.
Bez obzira što krade parole od Poskoka SDP je super jer otvoreno laže sa tom parolom. Nisu kao druge stranke koje se foliraju da govore istinu. SDP-u treba čestitati na iskrenoj laži.
Naime kolektivni je stav u SDP-u , odavno, da ovo nije zemlja za sve nas, nego zemlja samo za njih iz SDP-a. Oni su pišući peticije protiv svih koji drugačije misle, uvodeći rasne zakone u reviziju branitelja i rasnu praksu na BH sudove, jasno dali do znanja da građanska prava u ovoj zemlji mogu imati samo oni , a od Hrvata tek samo Lana Prlić.
SDP je prilična prijetnja za opstanak BIH. Naročito ako na izborima pobijedi Bećirović. Koji pokazuje dikatorske sklonosti. I u stranci štiti čovjeka s američke crne liste. Alispahića. On također ne poštuje Ustav ove zemlje. Njemu je prijatelj Nerkez. Miloševićev ambasador. Bit će ga on uči diktatorskim manirima. Bećirović traži rušenje BH Ustava i nastavak diskriminacije po nacionalnoj osnovi kroz praksu nametanja zakona malobrojnijima. A zemlja u kojoj određeni broj građana, nema građanska prava, naprosto ne može postojati. Čovjek bez zemlje ne može postojati. Zemlja bez čovjeka ne može.
Osim ovakve BIH, ne može opstati ni ovakav Dnevni list. To su zadnji trzaji Rašićeve novine. Koja ovoj zemlji duguje više poreza nego Damir Hadžić, mlada pritvorska nada SDP-a. On je pritvoren a ona nije. Zašto je poreznoj problem naći sjedište Dnevnog lista ne znamo. Hrvatskim tvrtkama oglašivačima nije.
Ako Nikola Raguž slučajno ne pobijedi, pisat ćemo mu kao narodnom tribunu da istraži porezne rupe gospođe Rašić, i njenu tajnu gotovo ljubavnu aferu sa federalnim poreznim inspektorima. Brkatim momcima podno Trebevića.
Nek Nidžo radi nešto korisno. Osim što dolazi na posao u Čovićevu Elektru samo kako bi išao doma. Za dom spreman.
Naš mladi uhljeb u EPHZHB. Koji je tamo primljen prema izvrsnim preporukama. U doba Platforme. Protivno svojoj volji. Protivno volji svog naroda. Jer on je , u dubini svoje duše htio ostati među svojim stolačkim narodom. I s Lukom Ragužom na kahvi.
No zločesti Zvonko Jurišić ga je namjerno gurnuo u EPHZB. Samo da politički ne ojača na terenu. Njegovu borbu da uđe u Federalni parlament, stoga treba shvatiti isključivo kao instinkt da prestane biti Zvonkin uhljeb, i da postane radišni narodni sluga.
Poskok.info
wpDiscuz