– Ne samo tom trojcu o kojem sam govorio, nego smatram da je u oktobru zadnje vrijeme da se okrenu leđa uopšteno nacionalistima koji su obilježili gotovo zadnje četiri dekade bh. istorije i koji su ovu zemlju vratili barem 50 godina unazad. Uostalom, prema najnovijim mjerenjima relevantnih međunarodnih institucija, BiH je u 2017. godine imala niži živntni standard stanovništva nego 1989. godine, kaže Kukić.
On smatra da je od 1990. godine do danas, za vrijeme rata i poslije rata, sva politička energija koncentrisana na iracionalne interese etnokolektiviteta.
– Niko se u tom vremenu nije brinuo i posvećivao pažnju pravu ljudi na život i kvalitetu života. Međutim, kada se gleda više od 20 godina nakon Dejtona, etnonacionalistička politika, posebno njeni vrhovi, vrlo često je koristila interes naroda, etnokolektiviteta, kao paravan za pljačku društvenog bogatstva kojeg su stvarale generacije, smatra Kukić i dodaje:
– To je razlog zbog kojeg sam rekao da im treba okrenuti leđa, ukoliko ne želimo da naša djeca, koja su u dobroj mjeri izmilila iz ove zemlje, nastave kupovati kartu u jednom smjeru, te ukoliko ne želimo da ova zemlja ostane zemlja staraca, odnosno zemlja bez ikakve nade, zemlja u kojoj mladi ne mogu planirati život, zemlja u kojoj će nestati Srba, Hrvata i Bošnjaka i koja će, umjesto da bude njihova zajednička, ostati neka vrsta spržene zemlje.
Mišljenja je da pomenute politike definitivno ne mogu graditi mostove saradnje.
– Na to ukazuje kompletno iskustvo nakon Dejtona, ali i iskustvo od 1990. godine, otkada su te politike stupile na društvenu scenu. Ako svaki dan pratite ono što Milorad Dodik izgovara u javnom prostoru, to nisu poruke koje grade mostove, nego poruke koje ruše i ono što je od tih mostova ostalo. Svaki dan on negira BiH kad državu i društvo. Svaki dan ističe svoju nadu kako će, prije ili kasnije, RS biti pripojena Srbiji. Svaki dan govori o tome kako će, kada dođe u Predsjedništvo BiH, devastirati i ovo državnih institucija što imamo, jer državnost, kako tvrdi, ne pripada BiH, nego RS.
Ako svaki dan slušate poruke koje u javni prostor šalje Dragan Čović, možete čuti istu priču. U ovoj ili onoj formi, to je destruisanje BiH. U ovoj ili onoj formi, to je ponovno uskrsavanje Herceg-Bosne u formi trećeg entiteta, te u formi promjena Izbornog zakona koje instaliraju plemensku logiku. Sada, kroz izborni program, u formi kukavičjeg jajeta, priča o organizaciji BiH u četiri regije plus Sarajevo kao distrikt. No, kada se ta zadnja poruka razgrne na sto, onda je potpuno jasno da je priča o četiri regije priča o RS koja je netaknuta i FBiH koja je raskomadana na četiri dijela. Prema tome, to je samo potvrda o zajedničkom dealu Čovića i Dodika o destruisanju BiH kao države i kao društva.
Ako svaki dan slušate ljude sa vrha SDA, možete čuti poruke koje, iako, mora se priznati, manje su kancerogene, ali isto tako, nisu poruke koje grade mostove. Poruke koje idu pune naboja prema Hrvatskoj i Srbiji, poruke koje idu pune naboja, ali suprotnog predznaka, prema Turskoj i koje probuđuju nove strahove i frustracije, te dižu tenizije, smatra Kukić.
Dodaje da se sa takvim politikama ne može.
– U ovoj zemlji se stoljećima živjelo sa politikama koje nisu pravile razlike među ljudima po njihovim krvnim zrncima, nego su u ovoj zemlji uspijevale samo politike koje su pravile razlike između ljudi i neljudi, onih koji vrijede i onih koji ne vrijede. Bez toga, Boga mi, neće moći ni u budućnosti, kaže Kukić.
Smatra da su, od ponude koju imamo, Željko Komšić i Denis Bećirović najbolji izbor.
– Daleko od toga da sam specijalno zadovoljan onim što su u zadnje četiri godine radili i pokazivali, no i jednom i drugom ne može se osporiti da su bh. integralisti. I jednom i drugom se ne može osporiti da polaze od prava čovjeka na život, a ne od prava Srba, Hrvata i Bošnjaka. Doduše, ima i ekscesa koji mi se ne sviđaju niti kod jednog, niti kod drugog.
Puno je više etnopopulizma kod Bećirovića nego što bih ja volio. Možda je to naprosto jedan taktički zahvat, sračunat kako bi se dobio liberalni dio bošnjačkog biračnog tijela, bez obzira na to pripada li lijevom političkom spektru ili ne. No, iskreno se nadam da bi izbornom u Predsjedništvo BiH, Bećirović odustao od te etnopopulističke filozofije.
Štošta mi se nije svidjelo kod Komšića u zadnjih godinu i po, posebno kada je u pitanju rat koji je zametao na ljevici, ali je i to vjerovatno ciljano kako bi se jačala vlastita partija. Siguran sam da je bh. patriotizam nešto što Komšića odlikuje kao čovjeka i kao političara. Stoga sam u zadnjih nekoliko mjeseci, a koristim i ovu priliku, izjavljivao da ću glasati za Komšića, jer je vrlo važno da u Predsjedništvu BiH uz Dodika, koji je neupitan, ne bude Dragan Čović, nego da mu protivteža bude Komšić. Svima kojima moje mišljenje nešto znači sugerišem isto – dajte glas za Komšića jer glas za njega je glas za BiH i glas protiv suludih planova njenog rasturanja, navodi Kukić i nastavlja:
– Osim ovoga, siguran sam da se ni Komšiću ni Bećiroviću ne može prigovoriti ono što se spočitava etnokabadahijama, a spočitava im se kriminal na sve četiri strane. U tom smislu, oba su, prema informacijama kojima raspolažem, dosta čisti ljudi.
Obzirom da su oba kandidati ljevice, pitanje je mogu obojica osigurati dovoljan broj glasova da uđu u Predsjedništvo BiH, a Kukić kaže da iskreno navija za to, ali i da će biti vrlo teško.
– U slučaju Bećirovića, narodski rečeno, mala je bara, a puno je krokodila. Dakle, puno je kandidata za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda i biće teško osigurati većinsku podršku. Doduše, zbog etnopopulističkog vokabulara, ne treba isključiti mogućnost, a ja je čak smatram i realnom, da će Bećirović, osim lijevog biračkog tijela, dobiti i liberalni dio etnopolitičkog biračkog tijela, pri čemu mislim i na liberalni dio SDA-ovog biračkog tijela.
Biće teško i Komšiću zbog činjenice da su glasovi na koje je računao, glasovi sa kojima kalkuliše i Bećirović. Sigurno to neće biti ni blizu nivoa koji je imao 2010. godine. Jedan dio glasova uzeće mu i Boriša Falatar. Ne vjerujem da će to biti nešto specijalno puno, ali ne treba isključiti da to bude po neka desetina hiljada.
Međutim, mislim da i Bećirović i Komšić imaju laganu prednost u odnosu na svoje protivkandidate. Kod izbora člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, onaj ko ima 120.000 glasova biće budući član Predsjedništva BiH. Po mojoj procjeni, toj brojci je bliži Komšić nego Čović, jer na Čovićeve glasove ide i Diana Zelenika, koja će mu sigurno uzeti relativno veći broj glasova, nego što će Falatar uzeti Komšiću.
Vidjećemo kako će to ići. Po mojoj procjeni, i Komšić i Bećirović imaju laganu prednost, ali to da bi čovjek mogao govoriti kako je njihova pobjeda sigurna, to je sud kojeg je teško izricati, zaključio je Kukić.