Kako svi već znamo o ” Handžar diviziji” i njihovom sluganstvu i zločinima u NDH-u, mislimo da bi vam bilo zanimljivo čuti i o nekim Srbima u NDH.
Predstavljamo događaje o kojima se već desetljećima ne govori ili se prešućuje:
Ustaška NDH osnovana je 10. travnja 1941, a u siječnju 1942. poglavnik Ante Pavelić izdao je naređenje da se ustanovi Hrvatski državni sabor, čije članove je postavljao osobno…
Predsjedništvo je imalo pet članova, a jedan od njih bio je Srbin – dr Savo Besarović, predratni advokat, kolega sa studija i lični Pavelićev prijatelj. Sredinom rata Besarović je postao ministar u NDH, a poslije rata su ga partizani streljali.
Besarović je bio samo jedan od Srba koji su imali istaknutu ulogu u NDH – recimo da je, od ukupno 93 generala u NDH, bilo 13 Srba, i to na istaknutim položajima.
Milan Uzelac od 1912. bio je komandant Ratnog zrakoplovstvo Austrougarske, a poslije Prvog svjetskog rata prešao je u jugoslovensku vojsku. Otišao je u mirovinu 1923, ali je 1941. prišao Pavelićevim ustašama i organizirano njihovo ratno zrakoplovstvo.
Poslije Drugog svjetskog rata proveo je samo dvije godine u zatvoru i kao umirovljenik 1954. umro u Petrinji.
Mihajlo Lukić čin generala dobio je samo osam dana nakon osnivanja NDH. I on je karijeru započeo u austrougarskoj i nastavio u jugoslovenskoj vojsci, gdje je kao general predavao na Vojnoj akademiji, a kod ustaša je komandirao divizijom i korpusom.
„Zbog velikih zasluga za izgradnju oružanih snaga NDH“ dobio je titulu viteza. U zatvoru je, od deset presuđenih, odležao pet i 1961. umro kao umirovljenik.
Vitez je bio i general NDH Đuro Gruić, Srbin rođen u Sremskoj Mitrovici. Bio je na dužnosti „glavara glavnog stožera Hrvatskih oružanih snaga“ i osoba od Pavelićevog povjerenja, pa ga je čak pratio u posjetu Hitleru 1944. Zarobljen je u Austriji i izručen partizanskim vlastima. Vojni sud u Beogradu osudio ga je na smrt.
Na suđenju je izjavio: „Veliki broj Srba pravoslavaca bio je visokokvalificirani u hrvatskoj vojsci, a veliki broj civila, Srba svoju su obavezu prema državi odrađivali na druge načine.“
A Dušan Palčić, također oficir austrougarske i kasnije vojske Kraljevine Jugoslavije, za svoj rad promoviran je u čin generala NDH, sa titulom krilnik, što je bio najviši čin u vojsci NDH. Umro je u Zagrebu 1963. kao umirovljenik.
Logor i zatvori
Đuro Dragičević, austrougarski pa jugoslovenski oficir, od 1941. bio je komandant ustaške artiljerije, a pred kraj rata prešao je u Berlin. Rusi su ga zarobili, pa je dvije godine proveo u logorima u Njemačkoj i još sedam u SSSR. Umro je u Austriji.
Zvonimir Strimaković i Jovan Iskrić, poslije vjerne službe u vojsci NDH, čin generala dobili su 1944. Iskrić je umro kao umirovljenik 1961. u Zagrebu, a Strimaković je izdržao svih 20 godina robije u zatvoru Stara Gradiška. Tvrdoglavo je odbijao da se pokaje. Umro je 1974. u Zagrebu u 83. godini.
Pada u oči da su poslije rata skoro svi Srbi generali u NDH kod partizanskih vlasti prošli mnogo bolje od ostalih ustaša.
PAVELIĆEV MINISTAR
Ljubomir Pantić, magistar farmacije iz Bijeljine, bio je ministar bez portfelja u ustaškoj vladi. Zahvaljujući protekciji svog rođaka, istaknutog komuniste Rodoljuba Čolakovića, odležao je samo tri i po mjeseca u zatvoru, a posle slobodno živio u Beogradu. Čak je dobio i državnu mirovinu.