Sljedeći vikend kreće natjecanje u nogometnoj Drugoj ligi FBIH skupina Jug kada je Sloga trebala gostovati kod HNK Neum. Ove godine bez Sloge iz Ljubuškog koja se još jednom zbog nebrige lokalnih vlasti gasi.
Preko stotinu mladih ove godine je ostalo bez treninga, natjecanja i sportskog druženja. RĐE su danas bile u Neumu i okačile transparent podrške voljenom klubu koji je u totalnom raspadu.
Ne samo to, uz senore ugasio se i Ženski Nogometni klub Sloga osnovan 2014. te juniorska ekipa.
Djevojke ove godine neće trenirati, njih 20tak od kojih mnoge objavljuju srceparajuće statuse po intagramu i facebooku o nečemu u što su istinski vjerovali i voljeli. Svi treninzi, putovanja, kišne i sunčane dane na Babovcu – sve im je to oduzeto.
Žalosno ali ni ŽNK Sloga Ljubuški od danas više ne postoji.
Možda će se neki i sjetiti da se u Ljubuškom u sezoni 2000./01. igrala Premijer liga, i da nas na Babovcu Željo, Sarajevo i Velež nisu uspjeli pobijediti…
HNK Ljubuški prije Domovinskog rata je bio respektabilan klub na području bivše Jugoslavije. Stadion je izgrađen 1979. kad i splitski Poljud. Tadašnja NK Sloga je bila član regionalne lige koja se može mjeriti sa današnjom Premijer ligom BIH, a ekipa se sastojala većinom od domaćih, lokalnih igrača. Po mnogima, legenda tadašnjeg kluba bio je Slobodan Rogić – Bodo koji je jedne godine istovremeno bio igrač, kapetan, trener i oružar. Može se reći da je čovjek ostavio dušu na stadionu jer je nakon izlaska iz bolnice otišao na utakmicu te nakon dolaska kući umro. Bivši igrači su trenirali pomladak koji je znao brojati do 150 članova u svim kategorijama. Djeca su trenirala besplatno, a opremu je financirao klub. Najbolji juniori su priključivani u prvi tim, a pionirima je bila čast skupljati lopte iza gola. Navijači , popularne RĐE su redovito dolazili bodriti svoj klub i igrače iz svoje sredine. Svi se sjećaju: Bode, Vape, Džaje, Ćuće, Dupice, Mije, Baje, Perače, Rade, Brice, Šišlije, Medića, Unane, Alije… Bila je to nogometna idila u maloj sredini.
Poslije rata igrači se sami organiziraju i počinju igrati u novoformiranoj ligi Herceg-Bosne, promijenivši ime kluba u HNK Ljubuški. Uz Široki Brijeg, Ljubuški je bio najozbiljniji kandidat za osvajanje titule. U klub dolazi Branko Međugorac i sam financira gotovo sve. On dovodi mnoga poznata imena: Bartolovića, golmana Terkeša, Ravlića, Marinčića, Kordića i druge koji uz domaće snage Šošu, Vučića, Šalinovića, Medića, Iveka i drugih osvajaju Kup Herceg-Bosne i to dva puta – sezone 1994/95. protiv Sloge Uskoplje 2:0 i 1995/96 protiv Širokog Brijega 4:1). To je bila prava ekipa koja je punila stadione i imala visoke ambicije.
Danas smo došli u situaciju da dođemo na otužni Babovac, vidimo “Profu” kako sam kosi travu i trenira 10-tak upornih dječaka koji su još uvijek aktivni.
Bivša uprava o kojoj riječi ne treba trošiti izašla je iz kluba.
Kratki uzlet u Prvu Ligu rezultirao je još većom dubiozom i danas konačnim krahom nekoć respektabilnog kluba
JKP Parkovi su preuzeli Babovac, sustav je činilo se resetiran – međutim bilo kakva podrška grada i Općine za sportski kolektiv je izostala.
Načelnik i ekipa su valjda imali “prišnijeg” posla jer su u jeku euforije svi bili okupirani nastupom Hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, ili organizacijom Lige mjesnih zajednica. Sve to dođe i prođe, međutim Sloga ili HNK Ljubuški, svejedno kako ćete ga zvati je nešto što je utkano u genetski kod svakog Ljubušaka.
Ako malo zagrebemo po površini paradoks rada Općine i nebrige za sportske kolektive se ogleda u mnogobrojnim “investicijama” koje su predviđene ovogodišnjim proračunom.
Npr. izdvojeno je 30.000 KM za organizaciju Adventa 2018.
Da, upravo onog Adventa kojeg mladi iz udruge Agape godinama nesebično grade apsolutno volonterski i koji svaki Božić dignu grad iz sivila.
Općina je ove godine to odlučila privatizirati, nepotrebno potrošiti 30.000 KM koje bi bile sasvim dovoljne da jedan nogometni klub dobije infuziju za bar pola sezone. A ovi momci i cure iz Udruge Agape to rade besplatno za viši cilj.
Mjesecim i godinama pomažu socijalno ugrožene iz Ljubuškog i okolice.
Monty Python se ne bi toga sjetio!
Vrtimo godinama priču da je gotovo 40% proračuna potrošeno na plaće i naknade zaposlenima, dok je prosjek u normalnim zemljama 15 do 20%, kao i apsurdno netransparetno i neracionalno trošenje sredstava, vješto kamuflirano pod kontima poput “Ugovorene i druge posebne usluge” koje su koštale našu općinu 465.000 KM.
S tim novcem možete subvencirati Nogometni, košarkaški i odbojkaški klub u općini za idućih 5 godina.
Proračun: Općine Ljubuški za 2018.
Na ovom linku sami možete vidjeti na deseteke neracionalnih ulaganja.
Ove godine je planirana investicija od 250.0000 KM za Javnu garažu (pobogu kome i zašto?) jer Ljubuški nije velegrad, parkinga ima na pretek, pa imate 36.500 KM izdvojenih za Radio Herceg Bosne koji je gotovo ugašen… Državno Uhljebski radio za kojeg sve Općine izdvajaju određeni iznos iz proračuna koji naravno netransparentno ide pojedincima.
Mogli bi u nedogled analizirati neracionalnu i apsurdnu politiku raspodjele jer očito da je “Ljubuško Silo” važnija investicija od sportskog kolektiva i 200 djece koja će ovu jesen i zimu nogomet moći trenirati jedino na Playstationu ako ga imaju, ili možda u FC Memmingenu.
Pa jedna Gabela igra nogometnu Premijer ligu, Čapljina je dugogodišnji prvoligaš, a mi nismo kadar ni imati bilo kakav sportski kolektiv, pa ispred nas su uz dužno poštovanje, Višići, Drinovci, Blagaj, Kruševo i još desetak seoskih klubova iz Hercegovine.
Kad vidite jedan FK Klis iz Buturović Polja koji je napravio brand od malog seoskog kluba pa su završili prošli sezonu na 2. mjestu u Drugoj ligi Jug, jasno da se može ako netko ima sluha i volje.
Da nije Izviđača, kojeg opet guraju poduzetnici Ljubuški bi bio apsolutna nula na sportskoj mapi BIH.
Sad svakako slijedi fokus na izbore i ponovno čuvanje privatnog političkog interesa umjesto društveno korisnog. Apsurdistanska politika nas tjera odavde pa tako da će se egzodus mladog, zdravo i poslovno sposobnog stanovništva nastaviti. NK i ŽNK Sloga su još samo još jedan očit primjer nebrige o ulaganju u mlade i budućnost našeg grada.
Kažu nogomet se igra radi navijača, mi bi rekli igra se radi spomenute djece koja će iduće vikende biti primorani ići u Čitluk, Čapljinu i Široki da treniraju i sa stidom morati konstatirati drugoj djeci da “mi u Ljubuškom nemamo klub”… Ovo je apel i otvoreno pismo Načelniku da hitno pokrene stvari sa mrtve točke.
Bila to utopija ili ne, RĐE žive za dan kad će se opet na stadionu čuti Galinijeva pjesma: Dok je vatre u grudima ne gasi se nada, Ljubuški je Herceg Stjepan on lako ne pada…
wpDiscuz