Pojmovi ljevice i desnice u cijelom demokratskom svijetu, a pogotovo na politički konfuznoj i dezorijentiranoj sceni kao što je u Hrvatskoj već odavno se pokazuju kao neprecizne i neupotrebljive kategorije za određivanje ideološke i političke pozicije. Neki skupovi vrijednosti koji su ranije samorazumljivo bili zajedno na jednom polu danas su suprotstavljeni i obratno.
U Hrvatskoj je tobože lijeva vlast predvođena SDP-om za četiri godine vlasti radila desničarski posao reduciranja radničkih prava. SDP-u izrazito skloni, navodno lijevi mediji, već godinama brutalno promiču ideologiju liberalnog kapitalizma. Istovremeno HDZ-ova „desna vlada“ provodila je socijalističku politiku subvencioniranja sve i svakoga za volju socijalnog mira.
Umjesto jednodimenzionalne osi lijevo-desno stoga predlažem trodimenzionalnu, unutar koje bi se politička orijentacija određivala prema tri razine:
Prva se tiče nacionalne političke pozicije, na jednom kraju su politički Hrvati, a drugom Jugoslaveni. Politički Hrvati imaju izražen hrvatski državotvorni osjećaj, smatraju da hrvatski narod ima pravo, i povijesnu obvezu, stvoriti i održati svoju nacionalnu državu u kojoj će sam odlučivati o svojoj sudbini.
Poznaje londonske restorane
Na drugom kraju su oni koji su suprotstavljeni ili su ravnodušni prema hrvatskom državnom projektu, premda su većinom etnički Hrvati. U prošlosti su uglavnom bili politički Jugoslaveni, dok su danas deklarativno veliki Europejci, teže regionalnom povezivanju, anacionalni su. Označit ćemo tu opreku kao H-J, tj. Hrvati-Jugoslaveni. Druga dimenzija se tiče vrijednosti koje propitujemo u svakodnevnom životu (pitanje pobačaja, eutanazije, dekriminalizacije lakih droga, gay brakova, spolnog odgoja i sl.). Na jednom polu bi bili konzervativni ili tradicionalni, a na drugom permisivni ili liberalni građani. Označit ćemo ovu opreku kao T-P, tradicionalni-permisivni. Treća se odnosi na odnos prema radu i kapitalu. Na jednoj strani su socijalno osjetljivi, a na drugoj su oni na strani liberalnog kapitalizma. Opreku označavam kao S-K.
Kombiniranjem ove tri osi: Hrvati-Jugoslaveni, Tradicionalni-Permisivni, Socijalni-Kapitalisti, dobiva se osam mogućih kombinacija: HTS, HTK, HPS, HPK, JTS, JTK, JPK, JPS.
JTS (Jugoslaven, Tradicionalan, Socijalan; skraćeno Jutes). Jutes je vrsta u izumiranju. Njezin najčistiji predstavnik je subnorovac. On je nepokolebljiv politički Jugoslaven. Tradicionalan je (svojevremeno je šišao čupavce, tukao pedere…, socijalno je osjetljiv. Jutes je danas potpuno irelevantan. Za koju godinu će iščeznuti.
JPS (Jugoslaven, Permisivan, Socijalan; skraćeno Jupes). Jupes je Jutesov naivniji, nesposobniji ideološki (uglavnom i doslovno) potomak. On je, ovisno o godini rođenja odrastao na Novom valu, Poletu, Radiju 101, Feralu… Tranzicijski je gubitnik. Nostalgično živi na proizvodima jugoslavenske masovne kulture iz osamdesetih ili kasnijim proizvodima iz „regiona“. Usput je upio liberalno-hedonističke vrijednosti i proizvode kapitalističkog Zapada, no frustriran je što ih, zbog neimaštine, ne može konzumirati koliko bi želio. Za sve svoje nedaće okrivljuje Hercegovce, Tuđmana i tajkune.
JPK (Jugoslaven, Permisivan, Kapitalist; skraćeno Jupek). Jupek je vladar današnje Hrvatske. On je figura koja drži političku, ekonomsku, medijsku, i kulturnu moć. Jupek je Jutesov uspješni, pametniji sin koji se na vrijeme s Marxa i Lenjina prebacio na Poppera i Soroša. Jupek je danas europejac, svjestan potrebe regionalnog pristupa, rafinirani hedonist, poznavatelj londonskih japanskih restorana, oštar kritizer Katoličke Crkve i hrvatske lijene radničke klase. Jupek iskorištava glupljeg mlađeg brata Jupesa.
JTK (Jugoslaven, Tradicionalan, Kapitalist; skraćeno Jutek). Jutek je samo teorijska kombinacija, u praksi ne postoji. Komunistička vlast je nakon 1945 zbrisala staru građansku klasu, među njima i projugoslavenske hrvatske kapitaliste.
HTK (Hrvat, Tradicionalan, Kapitalist; skraćeno Hatek). Hatek je lik poput Jure Radića ili Ivice Mudrinića. Nakon 1999. godine Hatek uglavnom pasivno slijedi jupekovsku matricu. Sanaderština je najplastičniji primjer te devijacije. .
Borba za duše i umove
HTS (Hrvat, Tradicionalan, Socijalan; skraćeno Hates). Hates je najveći Jupekov protivnik i dugoročno najveća prijetnja jupekovskoj hegemoniji iz razloga što su JPK i HTS suprotstavljeni na sve tri razine (nacionalnoj, vrijednosnoj i socijalnoj). Između Jupeka i Hatesa će se voditi velika ideološka i kulturna borba oko umova i duša zadnje dvije kategorije u koje spada velika većina mladih u današnjoj Hrvatskoj.
HPS (Hrvat, Permisivan, Socijalan; skraćeno Hapes). Najčešće je pripadnik generacije odrasle nakon osamostaljenja Hrvatske. Kao takav nije bio ni interesno ni emocionalno vezan za bivšu državu pa je pitanje političkog hrvatstva za njega besmisleno jer je samorazumljivo. Stasao je na komercijalnim televizijama, usred potrošačkog društva i liberalnog hedonizma. Kao i većina njegovih europskih vršnjaka posjeduje spontanu, mladenačku naklonost slabijem i nezaštićenom iz čega proizlazi njegova izrazita socijalna osjetljivost. Brojni je od Jupesa i Jupeka, ali se njegov glas nedovoljno čuje u javnosti.
HPK (Hrvat, Permisivan, Kapitalist; skraćeno Hapek). Sličan Hapesu, s tom razlikom što nije socijalno osjetljiv već je na liniji liberalnog kapitalizma. Takav stav uglavnom ne proizlazi od vlastitog osviještenog uvida u potrebu za zdravim kapitalističkim duhom i slobodnim tržištem, već od činjenice da je Hapek potomak Hateka. Hapek je vrlo sličan Jupeku i nije isključeno da će za pet-deset godina, nakon prvog razočarenja u EU, upravo Hapek zamijeniti Jupeka na poziciji dominantne društvene klase.
Nino Raspudić l poskok.info