Neće vam Louise Brown zamjeriti ako ju nazovete ‘bebom iz epruvete’, no brzo će vas ispraviti i reći kako bi ipak više voljela da ju nazivate “IVF bebom, jer u takvom postupku, tada nije bilo epruveta”.
Ova najpoznatija beba na svijetu danas slavi svoj 40 rođendan i sa smiješkom pokazuje na staklenku koja se nalazi u muzeju znanosti u Londonu.
U sličnom ‘spremniku’ nastala je ona – prva beba na svijetu začeta in vitro oplodnjom (IVF).To je jedan od najpoznatijih postupaka medicinski potpomognute oplodnje, umjetne oplodnje.
Ovom se postupku liječenja neplodnosti pribjegava kada su ostale metode potpomognute oplodnje bezuspješne. Njezin embriji nalazio se u sličnim staklenim posudama, a nakon oplodnje jajna stanica prebacila se u maternicu.
Devet mjeseci nakon toga te 1978. godine stigla je “prva beba iz epruvete”, kako su ju nazivali mnogobrojni mediji koji su pratili njezino rođenje sa svih strana svijeta. Medijske kuće od SAD-a do Japana pristigle su u engleski grad Oldham, odlučni svjedočiti onome što je Times nazvao “najočekivanijim rođenjem u posljednjih 2000 godina”.
Prije njezina rođenja vladala je velika napetost. Britanski znanstvenik Robert Edwards i njegov kolega ginekolog Patrick Steptoe više od desetljeća radili su na tome. Edwards je prvi put oplodio jajašce izvan maternice 1969. godine i kasnije pozvao Steptoea da mu pomogne tehniku prilagoditi ljudima. Oplođene jajne stanice implementirali su u 282 žene. Pet ih je ostalo trudnima, no nijedna nije rodila živo dijete. Uz Jean Purdy koja je bila neizostavni dio tima, Edwards i Steptoe radili su u tajnosti zbog natjecateljske okoline koja ih je okruživala među njihovim kolegama te neslaganja i kritika koje su im pristizale od religioznih grupa i javnosti.
Kada je došao taj dugo očekivani, veliki dan njezinog rođenja, liječnici su cijeli postupak snimali kamerom. Bio je to njihov pokušaj da svijetu dokažu kako nisu bili prevaranti, što su ih mnogi optuživali. Neki su kritizirali i Louiseine roditelje zbog toga što su dozvolili da se jedan tako privatan čin objavi cijelom svijetu.
“Moji roditelji nisu imali drugog izbora. Da to nisu učinili ljudi bi ih pitali, zašto ju skrivate, što s njom ne valja? Bio bi to i kraj umjetne da je bilo nešto loše sa mnom”, naglasila je Brown.
Iako je njezina majka bila jako privatna i povučena osoba, “učinila bi bilo što” za cijeli tim kojem je jako bila zahvalna, piše Time.
“Nedugo prije nego je preminula rekla mi je kako bez umjetne oplodnje ne bi imala nikoga koga bi mogla iza sebe ostaviti na ovom svijetu. I do svog posljednjeg dana bila je ponosna na to tko je i što je učinila”, naglasila je.
Ovi medicinski pioniri postali su nešto poput njezina bake i djede. Kada je zatrudnjela sa svojim prvim djetetom prije svih javila je Bobu. Danas živi jednim potpuno normalnim životom na jugozapadu Engleske, radi za špedicijsku kompaniju u Bristolu i živi sa svojim suprugom i dvojicom sinova.
S njezinim rođenjem i uspješnom prvom in vitro oplodnjom svijet je bio oduševljen. Tako je Stuart Kunkler iz Columbusa, Ohio, pisao magazinu i rekao kako će to biti “dan za slavlje za sve žene koje se bore sa neplodnošću koju je Brown ipak prevladala”. Margaret Wood Milan iz New Hampshirea pisala je u kontekstu prava na pobačaj, kako je dolazak umjetne oplodnje nešto što mogu podijeliti svi “to temeljno vjerovanje – kako bi roditeljstvo trebalo biti stvar izbora”.
Ostali su bili potpuno u strahu od onoga što bi njezino rođenje, što bi zapravo Louise, značila za čovječanstvo. Religiozne organizacije, slično kao što to čine i danas, protivile su se ideji “igranja Boga” sa reprodukcijom i to u procesu u kojem mnogi embriji često ne prežive.
No čak je i svjetovno društvo doživjelo ideju alarmantnom. Novine i čitatelji su redovito uspoređivali njezin slučaj sa novelom Aldousa Huxleya iz 1934. godine Vrli novi svijet, u kojoj je zabranjen uobičajen način reprodukcije a ljudi se uzgajaju isključivo u laboratorijima i to u procesima sličnima onom i u slučaju začeća Louise.
“Na skliskom smo terenu. Zapadno društvo izgrađeno je oko obitelji, jednom kada razdvojite seks i razmnožavanje, što se događa s obitelji?”, pitao se britanski genetičar Robert J. Berry.
Čini se kako 40 godina nakon toga, nije bilo nikakvih problema s obitelji.
Nakon njezina rođenja broj žena koje su podvrgnute umjetnoj oplodnji polako je rastao. I dalje se raspravlja oko pitanja tko bi mogao koristiti tretman i tko bi ga trebao platiti. Prosječno jedan ciklus, u SAD-u košta 12.000 dolara a postotak uspješnosti kreće se od 40 do dva posto i ovisi o godinama starosti žene. Broj djece začetih i rođenih zahvaljujući umjetnoj oplodnji raste iz godine u godinu, 70.000 rođenih je zabilježeno u 2016. godini.
Tijekom odrastanja Brown je bila zaštićena od negativnih reakcija na umjetnu oplodnju, unatoč tome što su njezini roditelji primali tisuće pisama, različitog sadržaja. Sada je u većini slučajeva njihova reakcija pozitivna.
“Prije nekoliko mjeseci dok sam bila u trgovini sa suprugom i sinovima pristupila mi je žena s četverogodišnjim sinom, poput mojeg i djetetom u naručju. Rekla mi je kako je oduvijek željela pričati sa mojom majkom i sa mnom jer bez nas nikada ne bi imala ni njih dvojicu. To me je rastužilo”, poručila je Brown, prenosi express.hr
wpDiscuz