Poznata scena prepričava se i danas, a snimljena je netom prije Titove smrti, zbog čega je iz filma izbačena jedna druga scenJedan od najpopularnijih filmova jugoslavenske kinematografije je sigurno film “Ko to tamo peva”. Iako je snimljen 1980. godine, replike iz ovog ostvarenja Slobodana Šijana prepričavaju se i danas. Posebno ona legendarna “I tata bi sine” koju izgovara slavni Pavle Vujasić.
No rijetki će znati da se ova čuvena replika nije ni trebala naći u tom filmu. Božidar Bota Nikolić, direktor fotografije popularnog filma, otkrio je da je ta ljubavna scena u kojoj se izgovara čuvena replika u kojoj glume Neda Arnerić i Slavko Štimac, ubačena naknadno u film.
“Snimao sam sa Zoranom Čalićem film “Kakav deda, takav unuk”, kojeg je pogledalo pola milijuna ljudi. Predložio sam Kovačeviću i Šijanu da vidimo što to ljudi zapravo vole i žele gledati. Moj su prijedlog odbili. Otišao sam u kino i primijetio kako ljubav privlači publiku. Tada sam Dušku rekao da u scenariji filma “Ko to tamo peva” moramo ubaciti ljubavnu scenu. On je kreirao lik Nede Arnerić i Slavka Štimca. Duško je tako tek poslije napisao i onu čuvenu rečenicu: “I tata bi sine”. Prije nje, ljubavi nije bilo u našem filmu”, rekao je Bota Nikolić.
Osim ove ubačene scene, postoji i ona izbačena.
“Ko to tamo peva” u početku je trebao imati i potpuno drugačiji kraj, no kako je sniman u vrijeme kada je preminuo tadašnji jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito, posljednja planirana scena nikad nije ugledala svjetlost dana u tom filmu. Scena je čekala petnaestak godina i na kraju završila u potpuno drugačijem filmu – “Underground”.
“Titova smrt spriječila nas je da završimo “Ko to tamo peva” kako smo htjeli. Po scenariju, u trenutku u kojem izlaze dva dječaka iz autobusa, trebalo se pojaviti nekoliko životinja i scena je trebala izgledati kao apokalipsa. Direktor filma imao je dogovor sa vlasnikom cirkusa u Italiji, koji je imao dresirane životinje i trebao doći u Beograd. No umire Josip Broz i zabranjuje se ulaz svim strancima. Mi smo morali završiti film i zapravo završava tako kako završava. To što nije snimljeno kao kraj filma, to je zapravo početak Undergrounda“, ispričao je scenarist Dušan Kovačević u jednoj emisiji.