Zašto građani BIH ne bi na referendumu smanjili plaće proračunskim parazitima? Zašto ne bi referendumski odlučivali o porodiljnim naknadama? Zašto je BIH jedina ludnica u kojoj se ljude ne pita apsolutno ništa?
Vidimo ovih dana što se događa u Hrvatskoj. U BIH – u zemlji u kojoj itekako važnu ulogu imaju same perjanice EU i SAD demokracije, direktnom demokracijom dopušteno je doslovce ništa.
Oni koji nam na dnevnoj bazi govore o potrebi demokratizacije i puta ka EU ne dopuštaju da BIH usvoji zakon o referendumu, kojim bi se iz ruku ionako premoćnih političara istrglo apsolutno pravo na odlučivanje o svemu i isto dodijelilo građanima.
Zašto to OHR ne dopusti?
Zato što se boje referenduma kojima bi se u samoponištio daytonski okvir. Boje se BH Katalonija, Sjevernih Irski i Škotske u BIH.
No posljedično zbog tog iracionalnog uvjerenja kako je Dayton dobar pate sva ostala pitanja koja bi se mogla naći na referendumskim listićima.
Primjerice referendum s pitanjem: “Jeste li za to da se Valentinu Inzku i svom njegovom potomstvu do u Deveto koljeno zabrani ulazak u BIH?”
Mi smo posljednje roblje Europe.
A zašto smo to?
Samo zato što sami na to pristajemo. U svojoj zemlji.
Inzko go home.
wpDiscuz