Za života neshvaćen i nimalo cijenjen, slikar Amedeo Modigliani sada je itekako na cijeni. Njegova je slika “Nu couché (sur le côté gauche)” iz 1917. godine u njujorškom Sotheby’su prodana za 157.2 milijuna dolara, te je time srušila rekord te aukcijske kuće. Nije to najveća cifra ikada dana za sliku u Sotheby’su – to je Da Vincijev“Salvator Mundi” za 450 milijuna dolara – ali je zato umjetnina s najvišom početnom cijenom, od 150 milijuna dolara, piše CNN.
Modiglianijeva je slika ovaj puta prodana za šest puta veću cijenu od one za koju je 2003. godine kupljena. Slika imena “Nu Couché” u vlasništvu je kineskog milijardera Liu Yiqiana koji ju je 2015. platio 170 milijuna dolara. Obje su slike dio ciklusa od 22 slike koje je Modigliani naslikao između 1916. i 1919., a čak devet ih je u privatnom vlasništvu.
Kada je one koje su već bile gotove Modigliani izložio 1917. u Parizu policija je ubrzo zatvorila izložbu radi opscenosti i golotinje. Izdužena tijela, vrat i lica i narančasta koža autorovih muza za njegovog života nisu bili hit, a Modigliani je umro u 36. godini od meningitisa ne naslućujući da će jednog dana biti autor čija će se djela nalaziti diljem svjetskih galerija i umjetničkih kolekcija, niti da će se prodavati za milijune dolara. Modigliani je, primjerice, na proputovanju kroz Nicu 1917. godine svoja djela prodavao na ulici za sitniš, a prije smrti ih je mijenjao u zamjenu za obrok iz pučke kuhinje.Sefardski Židov rođen u talijanskom Livornu potomak je dvije cijenjene, i nekada izrazito bogate obitelji. Njegova je majka, Eugénie Garsin, rođena u marsejskoj familiji koja se stoljećima selila mediteranskim kulturnim krugom, a navodno su korijene vukli još od filozofa Barucha Spinoze. Obitelj je svoj kreditorski biznis imala u svim većim gradovima oko Mediterana. Njegov je otac Flaminio potjecao iz talijanske obitelji koja je posjedovala rudnike na Sardiniji.
Amedeo je bio četvrto dijete, a njegove je roditelje u to doba radi krize i loših odluka već neko vrijeme mučila besparica. Kada su im dok se njegova majka porađala u kuću došli kreditori spasio ih je stari zakon koji, navodno, datira još iz Rima, a kaže da se ne smije uzeti krevet trudnoj ženi ili ženi s novorođenim djetetom.Oni su na urlajuću Eugénie naslagali zlatne svijećnjake, slike i nakit, sve što je stalo na trudnicu i njezin krevet u tome je času spašeno. Usprkos relativnom siromaštvu majka je budućeg slikara u djetinjstvu uvijek poticala na umjetnost. Upisala ga je u likovnu školu u Livornu, a kada se kao 14-godišnjak ionako boležljivi dječak teško razbolio u bunilu je majci ponavljao kako želi vidjeti renesansnu umjetnost u galerijama Firence. Majka ga je, kada se oporavio, tamo i odvela.
Imao je pregršt umjetničkih uzora, ali kako je potjecao od izrazito obrazovanih roditelja Amedeo je predano čitao i proučavao filozofiju, te židovsku mistiku. Uvijek je bio boležljiv, te je nekoliko puta prekidao obrazovanje kako bi se od tuberkuloze oporavljao na otoku Capriju.
Godine 1906. doselio se u žižu umjetničkog svijeta, grad Pariz. Tamo se intenzivno družio s drugim velikanima poput Juana Grisa, Chaim Soutinea, pa i Pabla Picassa kojeg je Modigliani kritizirao jer je “nosio radničku odjeću”.Kako je vrijeme prolazilo autor se htio distancirati od svog buržujskog odrastanja pa se počeo drugačije odijevati, htio je uništiti rane radove, pušio je hašiš i pio apsint što mu je dodatno pogoršalo zdravlje. Njegovi su ekscesi bili tako žestoki da ih niti Picasso nije mogao slijediti. Jedno se vrijeme posvetio gotovo isključivo kiparstvu i bio je učenik Constantina Brâncușija.
Među prijateljima je bio znan kao Modì (što u francuskom asocira na riječ “proklet”), a taj epitet kao da je gotovo najavio njegov prerani kraj. Umro je od meningitisa kojeg mu je pogoršala neprestana konzumacija alkohola i slaba prehrana. Nakon smrti suicid je počinila i njegova zaručnica Jeanne Hébuterne. Majka njegove kćeri bila je u osmom mjesecu trudnoće s drugim djetetom kada je skočila s petog kata zgrade.
“Bio je briljantan i moderan. Njegov doprinos portretnom slikarstvu je nemjerljiv, on je modernizam razvijao kroz portrete, no nikada nije razlamao svoj objekt kao što je to radio kubizam, usprkos tome što koristi geometrijske forme. Za vrijeme rasta antisemitizma hrabro je pokazivao tko je i što je, gotovo drčno ponekada se predstavljajući kao “Modigliani, slikar i Židov”, a baš nikada nije zaboravio svoje talijansko podrijetlo, do kraja su mu među najvećim uzorima ostali Titian i Giorgione. Tužno je što nikada nećemo znati što bi sve postigao i u kojem bi smjeru krenuo da nije tako rano umro”, kaže Norman Rosenthal, kustos i povjesničar umjetnosti s Royal Academy u Londonu./express.hr/
wpDiscuz