U mjestu Gradska u većinski hrvatskoj općini Ljubuški živi 50-ak mulslimanskih obitelji, koje su danas proslavile jedan od dva najveća muslimanska praznika – Ramazanski Bajram.
Bosnien Herzegowina Ljubuski Dorf Gradska Bayram
Iako nosi urbani naziv, Gradska je selo pet šest kilometara udaljeno od središta općine Ljubuški. Kad se približte Ljubuškom iz prvaca Međugorja skrenete pogled lijevo i na brdovitoj uzvisini ugledat će te džamiju, pratite je i zalutati ne možete, dovest će vas u središte sela, u kojem živi 50-ak muslimanskih domaćinstava.
Jutros su se u Gradskoj u 7 sati okupili svi i staro imlado na bnajram-namazu. Došla rodbina iz Mostara, ali i s raznih strana svijeta. Na verandi obiteljske kuće Maksumića bilo je najveselije.
„Ramazan sam ispostio lahko, kad bi mi sve u životu bilo lahko kao to bilo bi super, prča nam Ekrem, a onda mu krenu suza s lica i zastadoše riječi. „Eto, danas je Bajram, a ja sam i veseo i tužan. Veseo što je Bajram, a tužan jer mi je umro otac i ovo mi je prvi Bajram bez njega. Sad će u Mostar k majci koja je stara i jedva čeka da dođem“, priča Ekrem.
Ramazanski draži od hadžijskog Bajrama
I Mirsad Makusmić živi u Mostaru, a danas je na Bajram došao u svoje rodno selo – Gradsku. Svi su kaže ispostili ramazan i danas se lijepo osjećaju.
„Ovo je obiteljski blagdan i prilika da se cijela obitelj okupi na ručku i da se ispričamo i uz kavu, baklavu. Inače, ovaj nam je Ramazanski Bajram draži od onog Hadžijskog (Kurban-hadžijski Bajram prim. red.), jer dođe nakon mjesec dana posta“, objašnjava Mirsad.
Maid Makusmić radi u Policijskoj upravi u Ljubuškom. Za Bajram kaže dobije dan ili dva slobodno. Kolege na poslu, uglavnom Hrvate, obavezno počasti bajramskom baklavom a oni ne zaborave čestitati mu praznik.
Čestitke i baklava
Čestitanje krene još od 6 sati ujutro. Ili telefonom ili sms-om od kolega s posla, kaže Maid, ističući kako su odnosi između Hrvata katolika i Bošnjaka muslimana danas jako dobri. „Bar je takvo moje mišljenje i moje iskustvo. Nema nekih trzavica, pogotovo mi mlađi se stvarno fino družimo i ja imam dosta prijatelja Hrvata“, veli.
U Ljubuškom je prije rata živjelo oko 1.500 muslimana, il 5,6 posto od ukupno 40.000 žitelja ljubuške općine. Danas ih je u selima Gradska, Vitina i središtu Ljubuškog oko 500, uglavnom starijih ljudi.
„Puno se ljudi vratilo, možda nigdje toliko kao ovdje. Mnogi rade u Mostaru ili su vani, a u Gradsku dolaze povremeno, kako tko može“, kaže Alija prisjećajuću se i ratne 1993. godine kada su muslimani iz Ljubuškog odvođeni u logor Heliodrom.
U miru otišli u miru se vratili
„Mi su u miru otišli i u miru se vratili. Bilo je nekih neugodnosti, ali ni jednom muslimanu u Ljubuškom nije falila ni dlaka s glave, nitko nije stradao, i u odnosu na to što se događalo u drugim mjestima i koliko je ljudi pobijeno, te neugodnosti su zanemarive“, kaže Alija.
Maksumići kažu kako im je zbog toga žao što se nakon nedavnog prikazivanja filma „Neđo od Ljubuškog“ stvorila kriva slika o njihovim susjedima Hrvatima kao fašistima.
I Mumin Elezović, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški kaže kako su odnosi između Bošnjaka i Hrvata u Ljubuškom za primjer.
Mi zadovoljni njima, oni nama
„Tu nema problema koje bi trebalo istaći. Čak se možemo pohvaliti s našim susjedima Hrvatima. Mi smo s njima zadovoljni, a zadovoljni su i oni s nama“, kaže Mumin.
Maid veli kako bi država, ipak, trebala više učiniti na ono što nazivaju „održivi povratak“. Kaže, kako u Gradskoj po noći nijedna sijalica na ulici ne svijetli, dok neka mjesta blješte.
I u kući Fadila Elezovića dočekali su nas s kavom i baklavom. Fadila pitamo kako muslimani žive u Ljubuškom, što rade, čime se bave.
„Što se tiče posla, tu nema nikakve razlike između nas i okruženja, naših susjeda Hrvata. S kojim problemima se susrećemo mi susreću se i oni i obrnuto, veli Fadil, koji nam je kad smo isključili mikrofon na široko iznosio svoju viziju što bi sve trebalo napraviti pa da Ljubuški i cijela Hercegovina krene naprijed.
Autor: Milan Šutalo l dw.com
Odgovorni urednik: Svetozar Savić