U genima nosimo sjećanja svojih predaka, ona oblikuju čak i naš osnovni instinkt za preživljavanjem
Možda se rađamo sa sjećanjima svojih predaka ‘upisanima’ u DNA, smatraju znanstvenici. Vi možda nemate racionalan razlog da se bojite visine ili zatvorenog prostora, no neki vaš predak je imao, a trauma koju je doživio urezala mu se u gene – i prešla na vas.
Ova znanstvena teorija mogla bi objasniti i kako ljudi nekad znaju stvari koje nikad nisu učili.
Moguće je čak i da naš osnovne instinkte za preživljavanjem određuju traume koje je nekad davno doživio neki naš mrtvi rođak. Radi se o sjećanjima na događaje koji su se odigrali prije nego je netko dobio djecu, naravno.
Prijenos sjećanja između generacija dokazan je na glodavcima. Ako se maleni glodavac nađe u labirintu s kojim su njegovi roditelji imali iskustva, i on već posjeduje određena znanja o tom labirintu. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature pokazalo je da miševi prenose sjećanja o traumatičnim i stresnim događajima na sljedeću generaciju, piše 100 posto.
Znanstvenici iz Centre for Genomic Regulation u Barceloni i Josep Carreras Leukaemia Research Institute istraživali su valjkaste crve i utvrdili kako u genima prenose sjećanja kroz čak 14 generacija, a svoj rad objavili su u časopisu Science.
Istraživanja na ljudima još nisu izvršena, no vrlo je vjerojatno da i mi nosimo sjećanja predaka u svojim genima. Instinkt bismo zapravo mogli smatrati manifestacijom sjećanja naših predaka, smatraju znanstvenici. On oblikuje naš mozak na određen način, zbog čega bismo ga mogli smatrati jednostavnim oblikom genetskog sjećanja.
Moguće je i da je genetsko sjećanje povezano s međugeneracijskim traumama, te da se povijesna ugnjetavanja prenose kroz generacije.
Ako je trauma dovoljno teška, može utjecati na genetski materijal. S biološke strane je moguće da se takva sjećanja prenesu na potomke. Sjećanja se mogu prenositi kroz generacije putem DNA, a taj proces mogao bi uzrokovati i stvaranje fobija.
Dakle, iracionalni strahovi od kojih neki ljudi pate mogli bi biti rezultat naslijeđenih sjećanja na iskustva svojih predaka. Ovo otkriće moglo bi pomoći da se objasne, a možda i lakše liječe, razni psihički poremećaji.
S pozitivne strane, talenti koje su imali vaši preci i vještine koje su svladali također mogu biti upisani u vaše gene, pa zato možda lakše učite svirati klavir ili jahati konje.
Znanstvenici ističu kako je potrebno još istraživanja da bismo mogli razumjeti genetsko pamćenje. –
wpDiscuz