Više američkih vojnika stradalo je od svoje vlastite ruke nego od neprijateljske

Američka vojska bori se da zaustavi pravu epidemiju samoubojstava među veteranima. Prošle godine, broj samoubojstava američkih vojnika premašio je broj poginulih vojnika u borbama, piše danas britanski list “Guardian“, dodajući da se nakon jednog desetljeća angažiranja u ratnim zonama Pentagon sada suočava sa još gorom situacijom.
Prema prilično sumornim statističkim podacima, 2012. je po prvi put u najmanje jednoj generaciji, broj samoubojstava među vojnicima u aktivnoj službi – 177 premašio broj vojnika poginulih u ratnim djelovanjima – 176.
Drugim riječima, više američkih vojnika stradalo je od svoje vlastite ruke nego od neprijateljske.
Sličan uznemirujući trend zabilježen je u svim rodovima američke vojske i rezervnim snagama. Prošle godine, 349 vojnika izvršilo je samoubojstvo, dok je 295 poginulo u borbenim okolnostima.
Međutim, statistika je u stvari još gora.
Većina vojnika izvrši samoubojstvo nakon što se povuče iz aktivne službe pa se službeno registrira kao smrt veterana. Prema tim podacima, 6.500 bivših vojnika ubilo se samo prošle godine, što je otprilike jedno samoubojstvo na svakih 80 minuta.
Vojni psihijatar William Nash i njegove kolege razvili su poseban koncept “moralne ozlijede” kako bi razumjeli aktualni val samoozljeđivanja, koji su definirali kao “povredu unutarnjih uvjerenja o razlici između dobra i zla“.
Prema njegovim riječima, riječ je o razbijanju moralne sigurnosti bilo nečim što jeste ili niste uradili ili nečim što je urađeno vama.
Nasuprot raširenom vjerovanju, razlozi samoubojstava nisu strah i užasi kroz koje su vojnici prošli, već osjećaj sramote i krivice, posebno kada su ubijeni njihovi suborci.
“Bol koji vojnici osjećaju jer nisu uspjeli da zaštite svoju ‘braću’ po snazi i intenzitetu sličan je bolu koji osjete roditelji koji su izgubili dijete“, rekao je Nash.
On je dodao da su izvori velikog bola i slučajevi “prijateljske vatre” kada američki vojnik slučajno ubije svog suborca, kao i operacije u kojima su žrtve bili civili, posebno žene i djeca.
Drugi važan faktor, naglašava Nash, jeste otpuštanje iz vojske što stvara jak osjećaj gubitka kod ljudi koji su vodili hermetički zatvoren život unutar vojnih snaga i odjednom se u jednom trenutku nađu izvan toga.