Nogometaši su ‘vatreni’, vaterpolisti ‘barakude’, a rukometaši? Tijekom proteklih petnaestak godina promijenili su nekoliko nadimaka, no niti jedan se nije ‘udomaćio’. Bilo je nekoliko neuspješnih pokušaja ‘nametanja’, javnost i mediji forsirali su razne varijante, a na kraju je zaživio onaj s Divljeg zapada…
‘Uh, pa gdje ste baš mene našli?’, kazao je Vlado Šola kad smo ga upitali sjećali se kad su rukometaši i službeno postali Kauboji. Naime, svi sugovornici oko teme nadimka hrvatske rukometne reprezentacije baš su legendarnog golmana, koji je danas pomoćnik Lini Červaru, i Ivana Balića isticali kao ‘izvor’ današnjeg nadimka, piše Tportal.
‘Tko bi se više toga i sjetio… Toliko je godina prošlo, a ja se detalja oko svega toga baš i ne sjećam’, započeo je Šola.
Sigurno je jedno – sve je počelo još 2003. godine kad je Lino Červar na SP u Portugal poveo neku novu Hrvatsku, krenuo je Lino u avanturu s potpuno izmijenjenom reprezentacijom u kojoj su tada prvu pravu priliku dobili Ivano Balić, Petar Metličić, Blaženko Lacković, Davor Dominiković, Renato Sulić, Mirza Džomba, Igor Vori…
Portugal 2003. godine bio je prekretnica
‘Stvarno je to bila sjajna klapa, bili smo nevjerojatno homogeni, zabava je bila vrhunska. Da, bili smo mladi, željni uspjeha, nismo imali nikakav pritisak na leđima, od nas se praktički ništa nije očekivalo na tom SP-u’, prepričava Vlado Šola i nastavlja:
‘Tako smo i krenuli u natjecanje, porazom od Argentine. A na drugoj utakmici smo se mučili sa Saudijskom Arabijom, gubili na poluvremenu…’
No, nakon toga je uslijedila rapsodija, nanizali su hrvatskii rukometaši Ruse, Mađare i Francuze u skupini, pa u drugom dijelu još Egipat i Dance. Došlo je i polufinale, nakon dva dramatična produžetka pobijedili smo Španjolce, a u velikom finalu pala je Njemačka za prvu titulu svjetskih prvaka!
‘I tako je u svoj toj zafrkanciji krenulo. Sad, tko je i kad ispalio Kauboji? Uh, ma stvarno se ne sjećam. Balić je imao hrpu ideja, možda su sve pokrenuli Dominiković ili Metličić? Znam samo da smo stvarno bili kao kauboji, svi šareni, pola opreme nismo imali, a u natjecanje smo uletjeli i kroz njega proletjeli kao na konjima. Bio je to pravi kaubojski prepad, kao u filmovima. Kad bolje razmislim, više smo bili Indijanci nego kauboji…’, kaže uz osmijeh Šola koji je bio među onima koji su tada bili zaduženi za dobru atmosferu na putovanjima i u autobusu kojim je reprezentacija išla i vraćala se s utakmica.
‘Ja sam gotovo uvijek sjedio na zadnjoj klupi u autobusu, kao ‘kažnjenik’, a ispred mene su bili Balić, Šola, Metličić…’, prisjetio se svojedobno Davor Dominiković koji na ovom EP-u radi kao stručni sukomentator za RTL televiziju, a uz to s Vladom Šolom vodi rukometaše Dubrave:
Tko je počeo? Ivano, Pero, možda Šola ili netko treći
‘Bila je to vrhunska ekipa, svi smo bili spremni na šalu, pošalicu… Kakvih je sve fora i podvala bilo tada! Pravo čudo, uvijek smo se smijali, pjevali zajedno. A tko je ispalio nadimak Kauboji? Možda je prvi bio Ivano, pa potom su to prihvatili Šola, Pero…? Ili je bilo obrnuto? Sigurno je tek da je iz tog kruga sve krenulo i na početku je zaživjelo samo među nama igračima.’
Od te 2003. godine počeli su se u medijima redati razni prijedlozi za nadimak reprezentacije, no tada nitko, ali baš nitko, niti nije znao da negdje ‘u podsvjesti’ postoje neki Kauboji u internoj zafrkanciji hrvatskih rukometaša. Tako su se nizali prijedlozi, na neko je vrijeme aktualan nadimak bio Pakleni. Bila je to ‘kopija’ nadimka nogometne reprezentacije koja je 2002. godine igrala neke prijateljske utakmice u Južnoj Koreji. Kako je tamo otišla ‘rezervna’ postava nisu mogli biti ‘vatreni’, pa su im mediji dali nadimak Pakleni, a onda ga kasnije samo ‘prilijepili’ rukometnoj reprezentaciji. No, igračima se taj nadimak uopće nije sviđao…
U međuvremenu su osvojili olimpijsko zlato (Atena 2004. godine) i svjetsko srebro (Tunis, 2005.), Pakleni su se provlačili i slavili kroz medije, dok Kauboje nitko niti nije spominjao. A onda je došlo SP u Njemačkoj 2007. godine i tadašnji kapetan reprezentacije Petar Metličić krenuo je u ‘ofenzivu’.
‘Baš im je jako išlo na živce to što ih svi forsiraju i zovu Pakleni. Potom su se u jednom trenutku Balić, Metličić, Dominiković…, dogovorili da ispred ekipe javno kažu da žele novi nadimak’, prisjetio se doajen hrvatskog novinarstva Dražen Pinević, urednik i kolumnist Sportskih novosti, jedan od najvećih rukometnih autoriteta koji je s hrvatskom reprezentacijom prošao sva velika natjecanja od osamostaljenja.
Vilenjaci ili Gusjenice? Molim Vas, uozbiljite se!
‘Tada su se ‘rađala’ svakakva rješenja i novi nadimci, u jednom su se trenutku kao ozbiljni prijedlog spominjali ‘vilenjaci’ (jer su i tada pjevali Morsku vilu od Daleke obale i Marijana Bana)’, kaže Pinević.
Pakleni su u jednom trenutku čak dobili i himnu, ali ona nikad nije zaživjela…
Bilo je još nekih prijedloga poput ‘Gusjeničari’ ili ‘Gusjenice’ jer su pobjede proslavljali tradicionalnom gusjenicom na terenu (koja je ostala kao nasljedstvo od prijašnjih generacija, još iz sredine ’90-tih godina), a gusjenica je bila i službena maskota SP-a 2009. u Hrvatskoj.
Srećom, ubrzo se ‘problem’ nadimka riješio. Sve to uoči SP-a 2009. godine koji se igrao u Hrvatskoj.
Prvo je nekoliko mjeseci prije početka SP-a Metličić krenuo u ‘ofenzivu’.
‘Mogu nas zvati kako hoće, ali nikako Pakleni. To nam se nikako ne sviđa i ne volimo kada nas tako nazivaju’, kazao je kapetan Pero i pojasnio otkud baš Kauboji:
‘Ivano se toga dosjetio, bilo nam je simpatično jer se na terenu ponašamo kao na Divljem zapadu.’
Da ne bi bilo nekakve zabune, sve je još jednom tada pojasnio i Davor Dominiković.
‘Želimo nešto razjasniti za uvijek. Mi smo Kauboji, a ne Pakleni!’, kazao je te 2009. godine Dominiković i nastavio:
Mi smo Kauboji i točka!
‘Mi smo Kauboji jer smo se tako nazvali zbog načina na koji smo osvojili Svjetsko prvenstvo u Portugalu 2003. godine. Mislim da je jako bitno da smo to razjasnili. Dakle, zovite nas Kauboji, a ne Pakleni!’
Tada smo osvojili srebrnu medalju, a na tom SP-u tradicija je postala i ‘Morska vila’, iako je na početku bila samo za ‘internu’ proslavu igrača. No, i u Splitu i u Zagrebu te 2009. godine Kauboji su na svakoj utakmici na teren izlazili uz taktove svoje neslužbene ‘himne’, uz nju zajedno s navijačima slavili pobjede. Pokušali su tada neki ponovno ‘progurati’ nadimak Vilenjaci, ali uspjeli – nisu.
Hrvatski su rukometaši tada ‘zacementirali’ nadimak Kauboji. Naime, nakon što su izgubili finale od Francuza nije im baš bilo do slavlja. No, tisuće navijača su ih čekale na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića. A hrvatski su rukometaši tada uz taktove ‘Morske vile’ na pozornicu izašli s kaubojskim šeširima na glavama i maramama oko vrata. Kauboji! Da, baš Kauboji! Od tada i službeno…
Današnji Kauboji potpuno su nova generacija, od ‘originalne’ postave iz 2003. godine tu je tek Igor Vori, ostali su u kaubojsku priču ‘upadali’ tijekom posljednjih 15 godina i dostojno zauzimali mjesta legendi koje su se igrački umirovile. Otišao je Balić, a njegovo su mjesto preuzeli Duvnjak i Cindrić, umjesto Šole na golu su Stevanović, Alilović, Pešić…, na krilima nema Džombe, Zrnića, Kaleba ili Šprema, ali imamo Čupića, Horvata, Štrleka. Nema Lackovića i Metličića, tu su Stepančić, Karačić, Mamić, Mandalinić, Kopljar…, mjesta u ‘ministarstvu obrane’ nakon Dominikovića i Špoljarića preuzeli su Gojun, Musa, Marić… Nema više ni ‘Morske vile’, sad je tu Mate Mišo Kovač i ‘Poljubi zemlju’. Neki novi Kauboji jašu prema novim uspjesima, nadamo se prema jedinoj medalji koja nedostaje, zlatu s Europskog prvenstva. A sve pod istim vodstvom, s kreatorom najvećih uspjeha hrvatskog rukometa – neuništivim izbornikom Linom Červarom!
wpDiscuz