Bivši potpredsjednik FBiH Svetozar Pudarić (SDP) komentirao je najavu kandidature Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH, napominjući da u Ustavu BiH postoji pravo Hrvata da biraju svoje političke predstavnike kad je riječ o posrednom izboru članova Doma (BiH i FBiH), odnosno Vijeća naroda (RS).
Budući da se radi o čovjeku kojem je u interesu kršenje ustavnog načeka konstitutivnosti naroda, pošto drugačije nikada ne bi mogao predstavljati Srbe u FBIH poslušajmo kako on pojašnjava ljepote bošnjačke prakse preglasavanja Srba i Hrvata u FBIH. Recimo ono što Srbi u RS-u ne rade Bošnjacima i Hrvatima. Iako zapravo, možda ne bi bila loša ideja, da se u RS-u organizira preglasavanje bošnjačkog potpredsjednika. Čisto da se shvati konstituivnost.
Monssieur Pudarić tako kaže:
“Kada je riječ o izboru članova predstavničkih tijela i članova Predsjedništva BiH takvo pravo ne postoji. U Ustavu izričito piše da se Predsjedništvo BiH sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se biraju neposredno s teritorije Federacije BiH, i jednog Srbina koji se bira neposredno s teritorije RS.
Dakle, niko od njih ne predstavlja narod, odnosno nije hrvatski, bošnjački i srpski član Predsjedništva, već mu pripada kao Srbin, Bošnjak ili Hrvat.
Svetozar Pudarić, koji je bio potpredsjednik u FBIH dakle ne poznaje Ustav zemlje kojom je predsjedavao. Taj Ustav kaže isto tako da su tri naroda u BIH konstitutivna i ravnopravna.
Ako je istim tim ustavom predviđeno da se član iz svakog naroda, prilikom pozivanja na nacionalni veto, obraća klubu naroda iz kojeg je izabran, onda je jasno da on također predstavlja narod. Predsjednik države predstavlja volju kolektiva, volju svakog konstitutivnog naroda ponaosob, ne volju građana. Ako bi predsjednik države predstavljao građansku volju, ne volju jednog od tri BH naroda zašto bio onda Ustav uopće predvidio tri člana predsjedništva? Birao bi se jedan predsjednik koji osvoji većinu glasova građana i to bi bilo to.
Ako bi svaki član predsjedništva bio tek pripadnik, sa različitim brojem povjerenja raznih građana, bez obzira na naciju, zašto bi Ustav onda predviđao iznimno snažno povezivanje uloge člana predsjedništva i nacionalnog kluba, kluba naroda iz kojeg dolazi?
Pudarić je pravnik. I on jasno zna da ovdje laže. Ili je moguće da je loš pravnik? Izgleda da je loš. Jer kaže sljedeće:
“Uostalom onaj veto koji ima svaki član Predsjedništva BiH, u skladu sa Ustavom BiH se poteže kada taj član ocijeni da je odluka destruktivna po vitalni interes entiteta (ne naroda), iz kojeg je izabran (teritorija)”, navodi SDP-ov zvaničnik Svetozar Pudarić.
Evo rečenice kojom i sam Pudarić priznaje da je izbor Komšića nelegitiman. Hrvatski član predsjedništva, prilikom potezanja veta, prema Ustavu, obraća se klubu Hrvata, Doma naroda Parlamentarne skupštine BIH. Odjedanput je za Pudarića klub Hrvata teritorij građana? Ne klub naroda? Koji predstavlja kolektiv, hrvatski narod u BIH. Ili bošnjački narod u BIH ukoliko veto poteže Bošnjak.
Sjajan primjer, kako netko , kad želi braniti neobranjivo i sam upadne u zamku.
HDZ se, nastavlja Pudarić, nije bunio kad je, onomad, njegov član Predsjedništva BiH direktno izabran glasovima Bošnjaka iz Velike Kladuše i Cazina ili glasovima SDA u slučaju Ive Mire Jovića”, stoji u Pudarićevom postu.
No ne stoji u Pudarićevom postu, da je Jović izabran, u izvanrednoj situaciji , kada je Paddy Ashdowm pogazio ljudska i građanska prava Čoviću, te ga smjenio s pozicije člana Predsjedništva, tako pljunuvši u lice hrvatskom narodu u BIH koji ga je izabrao. Niti stoji da je Jović, vće kao zastupnik izabran od Hrvata, imao kakav takav inicijalni hrvatski legitimitet, kao i svaki od hrvatskih zastupnika tada u parlamentu.
To će reći da Hrvati od 2005-e, kada je smijenjen Čović, do 2014 kada je ponovno izabran, nisu imali legitimnog člana Predsjedništva. U državi u kojoj su navodno ravnopravni. Radi se o gotovo cjelokupnoj daytonskoj povijesti BIH. I idalje se te iste Hrvate proziva da su problem. Premda im od 2000-e poljitička džihadli sljedba Mahmuljina i delića pokušava politički otkinuti glave. Po uzoru na ratne junake. Kojima i danas klanjaju.
To će reći da bošnjački pokušaji bošnjakizacije Federacije nikad nisu niti prestali a traju od 2000-e godine.
Naveo je da je priča o lažnom etničkom legitimitetu obična magla koja se poziva na neki nepostojeći duh u temeljima BiH. “U temeljima BiH je bratstvo i jedinstvo ZAVNOBiH-a, a ne duh aparthejda konsocijativne desnice koji već više od dvadeset godina guši ono demokratsko integrirajuće u Dejtonskom mirovnom sporazumu i njegovom Aneksu IV”, tvrdi Pudarić.
Ta građanska Federacija, o kojoj priča Svetozar danas je provizorij za islamizaciju, radikalizaciju i arabizaciju. Sve je u gradu Svetozara Pudarića poželjno osim političkih neistomišljenika, i svatko je opasan ako je Srbin ili Hrvat sve dok mu se ne dokaže da je nagodan kao Svetozar.
Jedini bianco imunitet od Sarajeva i njihovih pripuza imaju Arapi, i bivši članovi El Mudžahida. Njih se ne progoni niti optužuje niti provjerava.
Ističe da je priča o legitimnim i nelegitimnim hrvatskim predstavnicima, koja uključuje izbor za člana Predsjedništva, politikantstvo kojim se želi maksimizirati uspjeh pri izboru za predstavnička tijela na narednim izborima.
“Ako tako gledamo – stvarno možemo postaviti pravo pitanje, a ono svakako nije da li je Željko legitiman kandidat i eventualno, izabrani član Predsjedništva (on to jeste jednako kao i bilo ko drugi). Pravo pitanje je: koliki će prostor njegova kandidatura otvoriti HDZ-u BiH da izbriše i posljednje preostale tragove opozicije na prostorima koje kontroliše – a to ih jedino zanima radi izbora za domove naroda”, stoji u postu Svetozara Pudarića.
I umjesto da se pametan čovjek zapita koliko je on osobno kao i njegova partija učinila zla upravo u pomoru pluralizma u Hrvata u BIH on se time hvali.
On se time dakle hvali. Činjenicom da su upornim otimanjem prava hrvatskom narodu od Hrvata napravili naciju koja nema pravo na demokraciju. I onda tu posljedicu svoje politike, još tom istom narodu nameće kao krivnju.
Kao da siluješ zarobljenika, dok si vojnik Armije BIH, a onda ga kada jauče napadaš zašto jauče.
To je socijal”demokracija” Svetozara Pudarića. Bismilah socijaldemokracija. Tekbir uz Titove koračnice. Fuj.