IZDVOJENO I DJELIMIČNO SUPROTNO MIŠLJENJE
SUDIJE JEAN-CLAUDEA ANTONETTIJA,
PREDSJEDAVAJUĆEG VIJEĆA
Predsjedavajući Pretresnog vijeća, sudija Jean-Claude Antonetti iznio je u prvostupanjskoj presudi šestorci 29.5.2013. godine, svoje Izvojeno i djelomično suprotno mišljenje. Neki od njegovih izvoda, analizirajući ulogu Zagreba, dolazi do zaključka o “proturječnosti teze o udruženom zločinačkom poduhvatu”, koje je zastupalo tužiteljstvo.
Jasno se vidi da je u novembru 1991. više opština samoinicijativno odlučilo da se ujedine, ali će svega sedam njih, koje su u blizini Hrvatske, dobiti pomoć Republike Hrvatske. Inicijativa dakle nije potekla iz Zagreba već su je pokrenuli Hrvati Republike Bosne i Hercegovine zabrinuti zbog akcija Srba. Osim toga, treba primijetiti da bi Tuđman, da je imao namjeru da anektira ta područja, morao da kaže da će direktno intervenisati putem hrvatske vojske, no on govori samo o podršci ili koordinaciji vojnog organizovanja u sedam opština u blizini hrvatske granice. Paradoksalno je, dakle, konstatovati da su Muslimani iz tih opština željeli da budu u sastavu Hrvatske, što ukazuje na kompleksnost problema.
…
Na 39. sjednici Vrhovnog državnog vijeća održanoj 18. novembra 1991. (kojoj su prisustvovali Franjo Tuđman, zamjenici ministara koji su učestvovali u radu Vijeća, državni tužilac, javni pravobranilac i šefovi informacija),14 Franjo Tuđman je izjavio da se ne radi o odluci kojom se uspostavlja Zajednica Herceg-Bosne već o deklaraciji koja predstavlja dokaz da Hrvati Bosne i Hercegovine rade na tome da osnuju svoju zajednicu, no bez odvajanja od Bosne i Hercegovine.15 Ovaj dokument ne ide u prilog teoriji o Velikoj Hrvatskoj jer, po riječima Franje Tuđmana, Hrvati iz Bosne i Hercegovine ne žele odvajanje od Bosne i Hercegovine.
…
Taj sastanak omogućava da se bolje shvati pristup onih koji su smatrali da rješenje za Bosnu i Hercegovinu treba tražiti pravnim putem (referendum). Franjo Tuđman pak iznosi svoju tezu o stavu Evrope o podjeli Bosne i Hercegovine: to učvršćuje moj utisak da je Franjo Tuđman znao da će o podjeli odlučivati međunarodna zajednica i da to ne zavisi od njegove volje.
…
Sastanak Franje Tuđmana i A. Izetbegovića, održan 21. jula 1992., zanimljiv je zbog toga što se razgovaralo o svim problemima. Franjo Tuđman je ponovo insistirao na nediranju granica. Zalagao se za to da hercegovački Hrvati moraju da imaju dvostruko državljanstvo. Bitna stavka je tačka 5 sporazuma u kojoj stoji da je HVO sastavni dio jedinstvenih oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine.
…
Na 4. sjednici Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost (VONS), Franjo Tuđman je izjavio da Hrvati moraju ustrajati u svom stavu da Bosna i Hercegovina treba da ostane samostalna, ali samo kao zajednica tri konstitutivna naroda.100 Taj sastanak, održan 24. februara 1993., pokazuje jednoglasnost u pogledu podrške Vance-Owenovom planu, kao i želju da Republika Bosna i Hercegovina ostane samostalna.
…
A u kontekstu potonje mogućnosti, predsjednik Franjo Tuđman se uvijek izjašnjavao u prilog održavanju granica koje je priznala međunarodna zajednica i u prilog priznavanju tri konstitutivna naroda u Republici Bosni i Hercegovini. Takav stav, ponovljen više puta, u suprotnosti je s glavnom tezom tužilaštva. Dakako, tužilaštvo je iznijelo tvrdnju da je Franjo Tuđman igrao dvostruku igru, ali, kako je mogao da igra dvostruku igru naspram sagovornika na tako visokom nivou kao što su bili lorda Owen, Cyrus Vance, Alija Itzetbegović ili Slobodan Milošević? Da li je on mogao da igra dvostruku igru i prilikom rasprava u Savjetu bezbjednosti? Ne mogu da vjerujem u tu verziju, posebno s obzirom na to da imamo dokaze koji se sastoje od niza razgovora vođenih u uskom krugu, u kojima on, i to čak i pred najbližim saradnicima poput Bobetka ili Šuška, govori isto što je izjavljivao pred drugim ljudima u drugim prilikama.
…
Na osnovu svih tih elemenata može se vidjeti koliko mali značaj Tuđman pridaje Banovini kao političkom cilju. To se ogleda i u Ustavu Hrvatske koji je usvojen u decembru 1990. godine. Banovina se u njemu pominje u istorijskom kontekstu, a ne kao dio ustavnog korpusa. To je još jedan element koji dokazuje da Tuđman Banovini pridaje istorijsku, a ne političku vrijednost. U tim okolnostima, meni je kao razumnom sudiji teško da se složim s tužilaštvom po pitanju udruženog zločinačkog poduhvata zasnovanog na obnavljanju Banovine u funkciji stvaranja “Velike Hrvatske”.
…
Franjo Tuđman je podsjetio na to da su Hrvati 21. jula 1992. Izetbegoviću predložli vojni savez.142 Vidi se da, nakon događaja koji su se odigrali u junu 1993., Tuđman, kako se čini, želi prestanak borbi. U krajnjoj instanci, čini mi se da stav Tuđmana, koji je on ponovio mnogo puta u ta 64 razgovora, protivurječi tezi o udruženom zločinačkom poduhvatu za koji tereti tužilaštvo.
ICTY
wpDiscuz