Pred Haaškim sudom samo je u presudi protiv pokojnog Rasima Delića tek spomenuta uloga mudžahedina u proteklom ratu, dok je pak u slučaju hercegbosanske “šestorke” sudsko vijeće gotovo opravdalo njihovu ulogu tvrdeći kako nisu oni bili krivi za zločine i progone, nego da je njima hrvatsko vodstvo plašilo sunarodnjake kako bi se odselili iz središnje Bosne.
Manipulacije ili opasnost
Tako se u presudi navodi navodni sastanak koji je održan 5. svibnja 1993. u Mostaru, kojemu su nazočili Mate Boban, Jadranko Prlić i Darinko Tadić, predstojnik Ureda za izbjeglice, kao i predstavnici “jedne humanitarne organizacije”, gdje je HVO, u skladu sa svojim shvaćanjem Vance-Owenova plana, zatražio pomoć humanitarne organizacije kako bi se izvršilo preseljenje stanovništva iz središnjeg dijela BiH, smatrajući kako bošnjačka vlast s njima loše postupa, a istodobno bi se, navodno, Bošnjaci iz Mostara preselili u zeničku regiju u BiH. Navodno je ta međunarodna organizacija odbila sudjelovati u uspostavi “etnički čistih područja”……