Terorizam nikad nije pravi odgovor: on je priznanje nemoći, nesposobnosti, dezorijentiranosti… Terorizam je najviši oblik slijepog nasilja čije žrtve su uvijek nedužni ljudi. Može li se, onda, tako nešto činiti u ime bilo koje vjere, a naročito u ime islama koji znači MIR, prepuštanje miru, u ime Kur’ana u kome je na mnogo mjesta rečeno kako Bog ne voli kavgadžije, i td.?!
Muslimanski svijet je danas u velikoj, gotovo kataklizmičnoj krizi. Upravo ulazimo u novu fazu dramatizacije toga svijeta polarizacijom arapskog svijeta na one koji su za Iran i na one koji su za Saudijsku Arabiju (aktualna kriza u zemljama Zaljeva u vezi s Katarom). Istina je da Zapad proizvodi ili podstiče krizu u muslimanskom svijetu (tako je i ovaj današnji raskol u arapskom svijetu uslijedio nakon Trumpove posjete Saudijskoj Arabiji). No, to je samo dio velikog problema muslimanskoga svijeta, onog sudbinske naravi.
Terorizam je najviši oblik slijepog nasilja čije žrtve su uvijek nedužni ljudi. Može li se, onda, tako nešto činiti u ime bilo koje vjere, a naročito u ime islama koji znači MIR
Suština problema je u tome što je muslimanski svijet (ne islamski, nego: muslimanski) prestao biti politički i kulturalni subjekt. Ove riječi ispisujem kao musliman, a to znači, u ovome času, s velikim osjećanjem gorčine što to jest tako.
Problem muslimanskoga svijeta danas je upravo u tome što su Kur’an, kao izvrstan Tekst i kao svoga vodiča, izveli iz Konteksta i uveli ga u potpuno pogrešne interpretacije. O tome sam opširno pisao u svojoj posljednjoj, relativno skoro objavljenoj knjizi “Kriza muslimanskoga svijeta kao kriza subjekta“. U okviru toga nasilnoga izvođenja Teksta iz Konteksta, nastaju dramatične devijacije čitavih društava koja se najprije međusobno strašno antagoniziraju i konfrontiraju (mnoštvo ubitačnih vojnih formacija tipa ISIL-a), zatim se – ali istovremeno – konfrontiraju za zapadnim društvima i – također istovremeno – konfrontiraju se sa samim osnovama Teksta, odnosno islama. To je strašna, sudbinska drama.
Problem muslimanskoga svijeta danas je upravo u tome što su Kur’an, kao izvrstan Tekst i kao svoga vodiča, izveli iz Konteksta i uveli ga u potpuno pogrešne interpretacije
Zahvaljujući takvim devijacijama, nekima se čini da je jedini put teroristička akcija, da je to najviši izraz subjektiviteta, subjekatske osviještenosti i akcije, a upravo je obrnuto: to je najviši akt nasilja, stravičan zločin s bismillom i tekbirom na usnama. Dužnost je muslimanske uleme, intelektualaca – svih normalnih ljudi i vjernika – da upozoravaju na to kako je, upravo prema eksplikacijama Teksta, teroristički akt poput ovoga u Londonu teroristički akt na sami islam. To je potpun poraz jer je najprije juriš ne temelje vlastite vjere a onda i na nedužne ljude oko sebe – posvuda i naslijepo…
Iako sam o tome nedavno objavio knjigu, osjećam obavezu da to ponovim povodom terorističke akcije u Londonu.
Esad Duraković
wpDiscuz