Ono što je nažalost najvažnije i najinteresantnije bosansko-hercegovačkom puku i – imajući u vidu ustrojstvo i način funkcioniranja naše zemlje – najvažnija činjenica s političkog aspekta, jest etnička struktura BiH i njezinih entiteta. BiH ne bi bila to što jest da popis stanovništva u zemlji nije manje pitanje za demografe i statističare, a više prvorazredna politička činjenica. Slično kao u Libanonu, državi koja je također ustrojena po konfesionalnom modelu, gdje popis stanovništva nije održan od 1932, piše prometej.ba
Prema popisu, većinu stanovništva u BiH (50+ posto) čine Bošnjaci, drugu polovinu Srbi i Hrvati uz zanemariv broj Ostalih. Bošnjačkim identitolozima i političko-vjerskim elitama to je najvažnija činjenica i razlog za slavlje i osjećaj trijumfa. O tome ne govore samo društvene mreže kao autentički glas narodne i glasačke većine, nego i istupi pojedinih političkih i vjerskih predstavnika (primjerice reisa Huseina Kavazovića koji je proljetos u Švicarskoj trijumfalno nagovijestio da će Bošnjaka uskoro biti i 60 posto).
Što će ovo značiti za BiH i koliko će dalje doprinijeti s jedne strane jačanju nemogućih ali opasnih tendencija kod Bošnjaka da se BiH gleda kao jednonacionalna država Bošnjaka u kojoj su ostali manjine, a s druge strane napredovanju osjećaja kod Srba i Hrvata da to ne može biti njihova država? Novinar Tvrtko Milović na ovo pitanje nam odgovara:
„Kao prvo, težnja Bošnjaka da BiH bude jednonacionalna država Bošnjaka potpuno je normalna nacionalna (ili nacionalistička ako želite) želja tako da je s tog aspekta potpuno logično decenijsko nastojanje bošnjačkih elita da na svaki način „natjeraju“ procenat Bošnjaka iznad 50%. Ako se sjećate, popis je prvobitno trebao biti napravljen 2001. ali je tada upravo bošnjačka elita to spriječila obrazloženjem da će popis „legalizirati etničko čišćenje“. Koliko god je ovaj argument bio besmislen, on je usvojen i popis je odgođen do daljnjeg. Što se povratka tiče, nije se nešto posebno promijenilo između 2001. i 2013. ali je argument „legalizacije etničkog čišćenja“ zaboravljen. Popis se pokušalo opstruirati na drugi način: izostavljanjem pitanja o etničkoj pripadnost, što su onemogućile srpske elite smatrajući ga metodološki neizostavnim. I onda kada je popisa već moralo biti, slijedi neviđen pokušaj manipulacije popisom: sustavno su popisivani ljudi koji 20 godina ne žive u BiH, i koji vjerojatno nikada neće živjeti tu. A sve u cilju prelaska famoznih 50%. Da je BiH pravna država, kao što nažalost nije, tih 50% bi značilo isto kao i 99% – apsolutno ništa. Međutim, u našem političkom diskursu, a posebice bošnjačkom, oživjet će ambicije o „Bosni kao bošnjačkoj nacionalnoj državi“. To oživljavanje će značiti uvođenje argumenta „Nas je više od 50%“ u svakodnevni politički život, a onda i u ostale političke procese koji slijede. Radi se oživljavanju opasnog etničkog principa uvedenog još u Lisabonu 1992. kada su nam stranci, Britanci prije svih, odredili da „teritorija pripada onom kojeg je 50% + 1“. To je dovelo do famoznog crtanja karata i podjela.“
Strah od diskriminacije
Na svom facebook profilu, režiser i scenarist Srđan Vuletić napisao je da su rezultati popisa neprihvatljivi “naprosto jer je popis obavljen u atmosferi straha, i to ne bilo kakvog straha već institucionalnog straha, kad ljudi znaju da ih nigdje neće biti ako nisu Bošnjaci, Srbi ili Hrvati: znači neće naći posao, neće moći obavljati važne funkcije, postat će privjesak Sejdić-Finci problema… Problem ustavne diskriminacije ulazi u sve društvene procese, pa tako i u popis”
Crtanje etničkih karata
Milović ističe da će direktna posljedica ovoga načela „vladavine društvom“ biti nametanje osjećaja svim Srbima i Hrvatima (i ostalima) da su manjina, da su gosti, a na posljetku moguće i da su nepoželjni ukoliko se ne „pokore“, tvrdeći kako je u bošnjačkoj eliti opstao „ahdnamaški“ mentalitet: „Mi ćemo vama dopustiti da živite, samo se pokorite.“
„Srednjevjekovni feudalizam“, ističe Milović, „zamijenjen je novovjekovnim nacionalizmom u kojem se nacionalni, ili ispravnije reći, etnički korpusi, bore za kontrolu nad teritorijem i resursima. Svaki korpus želi apsolutnu kontrolu nad onim prostorom koji smatra svojim. Kako se kod nas ti prostori preklapaju, onda i dolazi do konflikata i nedefiniranih društvenih odnosa.“
Kako je ranije napisao u uvodu u Analizu dostupnih rezultata popisa stanovništva 2013. godine, „od samog početka provođenja, popisi stanovništva u Bosni i Hercegovini nose političku težinu netipičnu za većinu europskih zemalja. U etnički visoko pluralnoj državi, u kojoj politička, pa i druga prava pojedinaca i društvenih skupina, uključujući i etničke, nikada nisu bila institucionalno zaštićena sukladno demokratskim standardima, kao činjenica od životnog značaja nameće se odgovor na pitanje „koliko je koga?“. Izvođenje političke snage i „količine“ prava iz brojnosti kolektiva nije karakteristika samo novije BH povijesti, već je prisutno još od uspostave vlasti Austro-Ugarske. Bez obzira na kompleksnost „Muslimanskog“ pitanja u socijalističkoj Jugoslaviji, činjenica je da je popis iz 1990. godine zloupotrijebljen u političkoj propagandi, pa čak i u mobilizaciji za ratne aktivnosti, ne samo u BiH. Demografski trendovi su, naime, korišteni kao sredstvo nacionalne mobilizacije od Kosova do Hrvatske. Negativni etničko-demografski trendovi unutar svoje, te „suviše“ pozitivni unutar drugih nacija, bili su razlog za uzbunu nacionalnim elitama, a tzv. etničke karte postale su temeljno štivo za iscrtavanje ratnih ciljeva, što nije bila karakteristika isključivo domaćih elita, već i međunarodnih. Gotovo svi mirovni planovi predlagani neposredno pred početak rata u BiH podrazumijevali su i nove teritorijalne ustroje BiH bazirane na etničkim kartama.“
Koliko je ostalo Hrvata u BiH?
Prema ovome popisu, iz postotka od preko 15 posto i ukupnog broja stanovnika od preko 3,5 milijuna, računamo da je broj Hrvata i katolika oko 550,000. Prema crkvenim statistikama, pak, koje su sigurno po tom pitanju relevantnije od ovoga popisa, sa završetkom 2015. u BiH je živjelo oko 405,000 katolika (izvor: Demografsko stanje i procesi katolika u Bosni i Hercegovini od 1996. do 2015. godine prema izvorima Katoličke crkve, Katolička tiskovna agencija)
Sva događanja oko dogovaranja, provedbe i metodologije obrade rezultata popisa pokazala su koliko je popis i danas bitna politička činjenica i koliko će njegovi rezultati doprinijeti daljnjem narušavanju života i zdravog tkiva BiH. Izuzimajući relevantnost rezultata popisa u simboličkom smislu i na političkom polju, novinar Edin Redžić tvrdi da popis uveliko nije relevantan i samim tim ne odražava realno stanje stvari. „U protekle tri godine znatno se izmijenila struktura stanovništva. Podsjetimo da je iz BiH u zadnjih nekoliko godina trajno otišlo preko 80 hiljada ljudi što značajno mijenja demografske i svake druge karakteristike jednog društva. Statistika može tolerisati određena istupanja, ali ne i ovako krupna emigracijska kretanja. Način popisivanja je, u najmanju ruku, također upitan jer su mnogi anketari bili nekompetentni i nestručni za takav zadatak što, opet, dovoljno govori da su nadležne institucije angažovale osobe bez ikakvih jasnih kriterija. Drugim riječima, uzalud su milioni bačeni za popis“, kaže Redžić, te dodaje:
„Ovoliko se čekalo na popis stanovništva i njegove rezultate isključivo jer se nije moglo doći zbog općeg političkog koncenzusa u BiH. A to je strašno i naprosto neprihvatljivo jer se politički interes vladajućih elita nikako nije smio miješati u pitanja znanosti. To je genocid vlasti na znanošću.“
Više od 98 % vjernika
„Ta brojka nije stvarni odraz stanja jer na našim prostorima izjašnjavanje o vjeri je postalo stvar iskazivanja identiteta. Većina tih ljudi ne ispunjavaju vjerske obaveze, mnogi od njih ne vjeruju u Boga uopće ili ga psuju svakodnevno, ali će službeno odgovoriti da su “muslimani/pravoslavci/katolici” tako da mogu upasti u šablon svog naroda i ne “izdati” ga, s obzirom da je u ovoj državi skoro nepojmljivo da postoji Bošnjak ateista, Srbin agnostik ili Hrvat budista“, kaže Emir Dervišević
Argument 50 posto
Međutim, kako smo već rekli i što je bjelodano, činjenica znanstvene nerelevatnosti popisa neće značiti da on neće imati utjecaj na produbljivanje političke krize. Tretiranje rezultata popisa kao nacionalne „pobjede“ ili „poraza“ sigurno će utjecati na daljnju nacionalnu homogenizaciju i pomoći političkim elitama sva tri naroda da još više učvrste dosad utvrđene paradigme političkog djelovanja. U svemu tome valja reći da nisu samo Bošnjaci prihvatili „apsolutnu većinu“ kao ultimativni argument. O tome Tvrtko Milović kaže sljedeće:
„Što se tiče utjecaja „argumenta 50%“, on se neće osjetiti odmah. Ali, ovdje trebamo biti svjesni i nacionalističkog mentaliteta kod Hrvata i Srba, koji i sami smatraju da trebaju vladati onim prostorom gdje ih više od 50%. Pa onda u skladu s tim, prešutno priznaju Bošnjacima da i oni trebaju vladati tamo gdje su oni većina. U ovom slučaju, radi se o cijeloj BiH.
Ako to Hrvati i Srbi prihvate, a već vidim da hoće, onda Bošnjacima više neće trebati lojalni i pošteni Srbi i Hrvati. Ne treba im više nekakav Ivo ili Željko Komšić. Vremenom će im dosaditi glumiti multietničare, jer prestaje potreba za tim. Sad ih je više od 50% i mogu činiti što hoće. Na drugima je samo da se ne opiru previše. Haris Silajdžić svojevremeno je rekao: „Ako vam se ne sviđa – idite.“ To je rašireno u bošnjačkom javnom diskursu. A sada ćemo to slušati nešto češće.“
A koliko će se ispostaviti bitnima drugi pokazatelji ovoga popisa, poput obrazovanosti i životnog standarda, i koliko će se poraditi na njihovom popravljanju, nažalost je pitanje kojim se naše vlasti i nositelji političkog života neće puno baviti. Postpopisnim „pobjedama“ i „porazima“ oni su osigurali još nekoliko sigurnih mandata.
Prema danas objavljenim rezultatima popisa stanovništva u BiH živi 3.531.159 stanovnika. Agencija za statistiku BiH objavila je i detaljne podatke o nacionalnoj strukturi stanovništva na svim nivoima.
Prema podacima popisa stanovništva, u BiH živi 50,11 posto stanovnika bošnjačke nacionalnosti, 30,78 posto Srba i 15,43 posto Hrvata. Ostalih je 2,73 posto, dok se 0,77 posto nije izjasnilo.U FBiH živi 70,4 posto Bošnjaka, 22,44 posto Hrvata i 3,6 posto Ostalih.
U RS-u je 81,5 posto Srba, 13,99 posto Bošnjaka i 2,41 posto Hrvata.
Detaljnu nacionalnu strukturu stanovništva po kantonima i općinama pogledajte u PDF dokumentu:
http://www.popis2013.ba/popis2013/doc/Popis2013prvoIzdanje.pdf
wpDiscuz