Sudeći prema mlakoj reakciji medija i javnosti u Srbiji, izgleda da nema nekih većih uzbuđenja zbog hrvatske i britanske blokade pristupnih pregovara susjedne zemlje s Evropskom unijom. Vijest kaže da je Hrvatska suštinski za blokadu poglavlja 23 o pravosuđu i temeljnim pravima, dok Velika Britanija – nakon referenduma samo tehnička članica EU-a – svoju nesuglasnost za usvajanje zajedničke pregovaračke pozicije prema službenom Beogradu opravdava tehničkim razlozima zbog svog izlaska iz Unije. Da nema neke posebne nervoze potvrđuje i ministar vanjskih poslova u tehničkom mandatu Ivica Dačić kad kaže: ‘Mislim da je u interesu same EU da izađe u susret što bržem otvaranju poglavlja, jer sve zemlje zapadnog Balkana, nasuprot Velikoj Britaniji, imaju interes da što prije postanu članice EU-a. Ukoliko poglavlje može da se otvori u junu, u redu, ukoliko ne – to će se desiti u julu ili nekom drugom mjesecu.’ Uz to, i nedavni sastanak srpskog mandatara Aleksandra Vučića i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović može se sagledati upravo u svjetlu potrebe za hitnim približavanjem stavova, a sve s ciljem otvaranja spornog poglavlja.
Podsjetimo da je Hrvatska za vrijeme kratkotrajnog diplomatovanja Mire Kovača naglo otkrila priliku da susjednoj Srbiji zagorča pregovore. Hrvatska je tako zatražila da se u Srbiji ukine Tužilaštvo za ratne zločine. Taj svojevrsni mini-Haški sud ima pravo procesuirati i građane koji nisu državljani Srbije, a takva regionalna nadležnost smeta Hrvatsku. Pritom se, dakako, zaboravlja da je osnivanje beogradskog Tužilaštva 2003. godine zapravo bio imperativ EU-a i jedan od ključnih uvjeta da Srbija uopće dobije pravo pristupa pregovorima. Međutim, mnogi smatraju da Hrvatska kočenjem zapravo čini uslugu Srbima jer će u Uniji, kad jednom u nju uđu, uvijek biti u ulozi drugorazredne članice, baš kao i Hrvatska. Uostalom, ulazak u tu zajednicu sada, nakon što je Britanija odlučila da iz iste izađe, doista sliči na ukrcavanje posljednjih putnika na Titanik.
Također, u Srbiji se još uvijek ne priča hoće li se referendumom provjeriti volja naroda, ne samo zato jer u toj zemlji skeptika u euroatlantske integracije nikad nije falilo, nego i zato što se na primjeru Hrvatske zorno može vidjeti da poluperiferne zemlje u EU-u prolaze ko bosi po trnju. Uostalom, Unija se dosad pokazala prvenstveno kao mjesto za stalna preslagivanja među velikima, a u tom se pravcu tumači i Brexit. EU i njezine krize (Grčka, imigranti, Brexit…) prije svega su prilike za špekulante. Pa je tako GeorgeSoros, koji je 1992. profitirao na klađenju protiv funte, ovaj put zaradio na kupovini zlata, čija je cijena nakon referenduma naglo skočila. Dakle ako je Unija prvenstveno raj za neizabrane birokrate i prilika za bankare i špekulante, jasno je da tu polurazvijena zemlja poput Srbije jedva da ima što tražiti, jer malotko danas više ima iluzija da je EU mjesto demokracije i prosperiteta, razvoja i bijega iz siromaštva
wpDiscuz