Na poznatom Mostarskom savjetovanju održanom u rujnu 1966. g. Džemal Bijedić je govorio o nacionalnom pitanju i o pojavi ideje o bosanskoj naciji, ali je postavljao pitanje opravdanosti te ideje. “Zašto bismo mi, naprimjer, ukidali ove razlike koje postoje među našim narodima bilo u povijesnom, bilo u kulturnom ili jezičkom smislu. Upravo te raznolikosti su naše bogatstvo i mi njih treba da njegujemo”.
Bijedić veli da ideja bosanstva nije prihvaćena, jer je ona “trebala zamijeniti jedan nacionalni kvalitet drugim nacionalnim kvalitetom. To objektivno nije odgovaralo ni jednoj naciji ni narodnosti u Jugoslaviji, jer je ona značila negaciju nacionalnog individualiteta”, a, s druge strane, ideja bosanske nacije je “najčešće značila unitarizam, nepotrebni centralizam i mnoge druge zahvate koji su odlučivanje o najbitnijim tijekovima života udaljavali od mase.
To je objektivno značilo stvaranje uvjeta da preko centralnih tijela, bilo federacije ili Republike birokracija dolazi do potpunog izražaja, kako prilikom raspodjele sredstava tako i u kadrovskoj politici, jer je u svojim rukama koncentrirala moć raspoređivanja, odlučivanja, kažnjavanja, nagrađivanja itd.”.
Bijedić veli da u vrijeme kada sve nacije jako vode računa o svom nacionalnom identitetu “bosanstvo kao nova nacionalna kategorija bilo bi suvišno i često bi predstavljalo masku za mnoge nepravde koje bi se u ime njega mogle nanijeti narodima i narodnostima“.
Napomena: U ovom tekstu smo riječ jugoslavenstvo namjerno zamjenili rječju bosanstvo.
Džemal Bijedić – Potpisnik letaka za borbu za autonomiju Bosne i Hercegovine u međuratnom razdoblju do 1941. do svoje pogibije se zalaže za razvitak gospodarstva, primjenu principa samoupravljanja, promociju Hrvatske u inozemstvu i jačanje Pakta nesvrstanih. Organizator nove bosanske privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne cestovne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija, te 80-tih godina djelimično ostvarenog kulturnog projekta “hiljadu škola”. Za kratko vrijeme susreće sve važnije svjetske državnike tog vremena, Mao Ce Tunga (Mao Tse-Tung), Geralda Forda (Gerald Ford), Leonida Brežnjeva (Leonid Brežnjev). Uvijek uz Tita, špekulisan je kao njegov mogući nasljednik, što je otvorilo sumnje u slučajnost avionske nesreće. Priče o umješanosti Titove supruge Jovanke Broz u ovoj avionskoj nesreći i do dan danas su ostale žive. Naime, Tito koji je do tada stalno putovao s Jovankom diljem svijeta, ali je poslije ove zrakoplovne nesreće stavio vlastitu suprugu u kućni pritvor.
wpDiscuz