Švicarska će biti prva zemlja u svijetu, koja će 5. lipnja odlučiti o uvođenju Univerzalnog osnovnog dohotka (UOD), na osnovu kojeg će svaki član zajednice primati redovna mjesečna primanja, s kojima će moći živjeti.
Predlagatelji zakon Generacija za osnovni dohodak (Generation Basic Income) je odavno sakupila dovoljan broj potpisa (100.000) za referendum, a sredinom ožujka se i pokreće i formalna predreferendumska kampanja. Grupa je skrenula pažnju na sebe kampanjom, koja je provedena u listopadu 2013. godine.
Tada su pred parlamentom u Bernu bacili 15 tona kovanica, u vrijednosti od 400.000 franaka (više od 358.000 €). Kovanica je bilo osam milijuna, koliko i građana Švicarske.
UOD predviđa uvođenje sistema u kojem svaka osoba u zajednici prima redovna mjesečna primanja, s kojima može živjeti na nivou koji se u određenoj sredini smatra ‘normalnim’. Njegova vrijednost će biti oko odgovarajućeg praga siromaštva.
Grupa je u priopćenju za javnost navela da se 14. ožujka”u Švicarskoj pokreće najtoplije političko proljeće”. Pritom su objavili podatke iz istraživanja javnog mnijenja o UOD-u provedenog među 1.076 ispitanika s pravom glasa iz prosinca 2015. koji pokazuju da 59 posto generacije Y (mlađi od 35 godina) smatra da će UOD postati stvarnost u Švicarskoj.
Na osnovu ovih rezultata samo dva posto ljudi bi “definitivno prestalo raditi’, 54 posto njih je odgovorilo da će više vremena uložiti u svoje obrazovanje, 53 posto ispitanika bi više vremena provodilo sa svojom obitelji, 22 posto njih je odgovorilo da bi se otisnuli u nezavisnu karijeru, prenosi Indikator.
Suosnivači grupe aktivista Generacije za osnovni prihod Enno Schmidt rekao je za RTVSLO: “Univerzalni osnovni prihod je suprotnost komunizmu, jer ljude oslobađa, ne čini ih jednakim. U komunizmu je toliko pravila što moraš raditi, jer je zabranjeno ono što je dozvoljeno. To nije suština UOD-a. ”
Na kritike da ljudi u slučaju sistema, kao što je uvođenje UOD-a, više ne bi radili, on je odgovorio: “Na zemlji nismo nastali da ne bi radili ništa. UOD se fokusira na pojedinca i ono što je za pojedinca dobro. Ne mogu znati hoće li svi raditi, ali s druge strane, zašto bi svi radili? Rad ocjenjujmo nakon isplate, mi radimo čak i kada nismo plaćeni. Dakle, ovo je nova definicija života, rada. Vjerujem da će ljudi učiniti nešto, dio posla će biti plaćen, drugi dio neće, tako da će gospodarstvo i društvo biti smisleniji i dinamičniji”.