AZINOVIĆ: Sljedbenicima ISIL-a smrt je sama sebi cilj

Sveučilišni profesor dr. Vlado Azinović, koji na Odsjeku za sigurnosne i mirovne studije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu predaje, među ostalim, Uvod u studije terorizma i Terorizam i političko nasilje, godinama sustavno izučava terorizam u Bosni i Hercegovini. Nekadašnji novinar, često barata s najsvježijim informacijama sigurnosnih službi i nije mu potrebna akademska distanca da bi iznosio zaključke.
Autorica: Snježana Pavić l Globus 
Što smo saznali o napadu u Rajlovcu, gdje je Enes Omeragić prošle srijede ubio dvojicu vojnika?
– ISIL već više od godinu dana preko svojih medijskih platformi i društvenih mreža poziva simpatizere i sljedbenike koji ne mogu doći na teritorij pod njegovom kontrolom da izvode upravo ovo što se dogodilo u Parizu, a ranije u Belgiji, Kanadi, Australiji i više drugih zemalja. Glasnogovornik ISIL-a Abū Muhammad al-Adnani as-Shami još je u rujnu 2014. objavio poziv u kojem se doslovno kaže: “Ako niste u stanju napraviti improviziranu eksplozivnu napravu ili naći metak, izdvojite nevjernika – Amerikanca, Francuza ili bilo kojeg od njihovih saveznika. Razbijte mu glavu kamenom, zakoljite ga nožem, pregazite ga autom, bacite ga s neke uzvisine, udavite ga ili otrujte.
Ne oklijevajte. Budite nemilosrdni. A ako ni to ne možete, spalite mu kuću, automobil, dućan ili mu uništite žetvu.” Ono što se dogodilo u Parizu, dobro je isplanirana i koordinirana operacionalizacija tog poziva. Zločin u Rajlovcu, po načinu izvršenja, znatno je primitivniji, ali sve ukazuje da je to po svojoj suštini bio identičan odgovor na zov ISIL-a. Naravno, nama se čini da ne poznajemo nikoga tko bi se na te pozive odazvao. Međutim, ne znamo kako takve poruke, ponavljane do besvijesti, odzvanjaju u nečijoj glavi i kakvu reakciju mogu proizvesti kod neke frustrirane, nesređene, uskraćene, društveno odbačene, neprilagođene, ranjive ili traumatizirane osobe.
U nekim slučajevima, ovakav bezbroj puta ponovljen poziv može biti “okidač” koji će nekoga potaknuti na nasilje. Mi ne znamo kako takvu poruku prima ovisnik o heroinu, koji je u apstinencijskoj krizi i nesposoban za zdravo rasuđivanje, sve dok takva ili slična osoba ne uzme kalašnjikov, izađe na sarajevsku ulicu i ubije dvojicu pripadnika Oružanih snaga BiH vjerujući da pritom ispunjava Božji nalog. A onda je, naravno, kasno.
Po čemu je ovaj napad sličan onome u Zvorniku u travnju, gdje je Nerdin Ibrić ubio jednog policajca a dvojicu ranio?
– Sličan je po tome što ga je izvela osoba koja nije bila smatrana kao sigurnosno za nimljiva. Za razliku od Nerdina Ibrića, Enes Omeragić je bio poznat policiji, ali ne kao radikalni pripadnik selefijskog pokreta, nego kao narkoman, sitni diler i pljačkaš, koji je bio i zatvaran. U svakom slučaju malo je što iz njegova profila ukazivalo na mogućnost da bi se mogao angažirati u terorizam.
U Sarajevu živi barem nekoliko stotina osoba s puno problematičnijim profilima, za koje bi se prije očekivalo da izvedu ovakav napad, a eto nisu one, nego Enes Omeragić.
Tko su selefije u BiH? Koji je njihov centar u BiH, ako centar postoji?
– Selefijska zajednica ni u Bosni i Hercegovini niti u svijetu nije jedinstvena. Ne postoji jedan centar. Ranije su živjeli u izoliranim zajednicama po raznim zabitima, ali ih sve više ima i po većim gradovima.
Nema jednog vođe. Ranije zajednice se pomalo osipaju jer više nema potrebe da se ljudi zavlače i izoliraju kako bi mogli živjeti po svojim svjetonazorskim izborima. Sada imaju svoju državu u Siriji i Iraku i mnogo ih se tamo preselilo.
Prije nekoliko godina se tvrdilo da im je centar u Beču, u jednoj od tamošnjih džamija. Stoji li to i danas?
– Velik broj bosanskohercegovačkih selefija ima veze s dijasporom. Najviše ih se vezalo za Austriju i Njemačku. Skoro četvrtina državljana BiH za koje se zna da su otišli u Siriju, dolaze iz zemalja EU, SAD-a i Australije, ili su povezani s tim zemljama.
Među njima ima i mnogo ljudi iz Sandžaka. Radikalizacija dijaspore nije nov fenomen. Kada je netko manjinskog identiteta okružen većinskim, kao što su ti ljudi u dijaspori, znatno je lakše odgovornost za sve svoje osobne neuspjehe, uskraćenja i frustracije pripisati upravo tom većinskom okruženju i tvrditi da vas mrze i to baš zato što ste tako odani svojim identitetskim vrijednostima.
Osim Bilala Bosnića, je li još netko procesuiran po zakonu o kažnjavanju regrutacije i odlaska na strana ratišta? Što je s njihovim nekadašnjim vođom Nusretom Imamovićem?
– Bilal Bosnić nije osuđen po novoj odredbi Kaznenog zakona BiH, članak 162b., kojom se sankcioniraju novačenje, organizacija i odlasci na strana ratišta. On je osuđen za javno poticanje na terorističke aktivnosti iz članka 202a. No, u listopadu ove godine po tom je članku, a za protuzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim postrojbama, osuđena četveročlana skupina na čelu s Huseinom Erdićem, koji je nakon Bosnićevog hapšenja u rujnu 2014. preuzeo njegovu ulogu u vrbovanju za odlaske u Siriju. Nusret Imamović je jedan od rijetkih selefija u BiH koji se opredijelio za al-Nusru i time otuđio od sebe veliku većinu svojih negdašnjih sljedbenika koji su ga se svi redom odrekli.
Možemo li Vijesti ummeta smatrati glasilom ISIL-a?
– Portal Vijesti ummeta uređuju ljudi porijeklom s ovih prostora i njegovi su sadržaji najčešće čisto zlo. To je lokalizirana medijska platforma ISIL-a na kojoj se veliča brutalno nasilje protiv svakoga tko misli ili vjeruje drugačije i prijeti se građanima i institucijama BiH, od islamske zajednice do sigurnosnih snaga. Svima koji ne prihvaćaju takav izopačen pogled na svijet nudi se jasna alternativa, kako tamo stoji – “sablja pod vrat i metak u čelo”.
Netko je rekao da je ISIL novi punk. Slažete li se s time?
– ISIL je tipična apokaliptična skupina ili kult smrti. Ideološki narativ te organizacije sugerira kako je njen cilj isprovocirati globalnu konfrontaciju koja će dovesti do završnog obračuna kršćanske i muslimanske vojske iz kojeg će muslimani izaći kao pobjednici i urediti svijet tako da bude spreman za dolazak Sudnjeg dana, odnosno Smaka svijeta.
Za razliku od najvećeg broja do sada poznatih terorističkih grupa, ISIL nema cilj koji je postavljen u objektivnoj stvarnosti. Za te ljude smrt je sama sebi i cilj i smisao jer uvodi u vječnost. One koji su uz njih čekaju vječiti užici i naslade raja, a one koji su protiv čekaju vječite muke pakla. Čini mi se ovo važnim napomenuti zato što kod jednog broja ljudi postoji vizija ISIL-a kao neke revolucionarne i avangardne snage koja ispravlja nepravde i sveti se za poniženja koja je kroz prošlost pretrpjela identitetska zajednica koju ISIL tvrdi da predstavlja i za nju se bori. Za velik broj nestabilnih, ranjivih, frustriranih i dezorijentiranih ljudi, ISIL je pesnica koja uzvraća za njima nanesenu nepravdu – stvarnu ili umišljenu, na način na koji oni sami to nikada ne bi mogli. Ti ljudi likuju kada vide uplašene, uplakane i okrvavljene Parižane jer kroz njihov očaj doživljavaju kompenzaciju za vlastita uskraćenja i nemoć. Međutim, ISIL nije nikakva ruka zakašnjele pravde. Njegov krajnji cilj je smrt svima, i to što prije.
Da li se itko u BiH ideologiji džihada trudi suprotstaviti neku drugu, koja bi mlade odvratila od bombi, Sirije i ISIL-a?
– Agencije za provedbu zakona rade najbolje što znaju i mogu. Preklapanje nadležnosti u slučajevima terorizma za sada je najveća prepreka. Ako sam dobro shvatio, u Rajlovcu su timovi policijskih istražitelja iz više agencija čekali ishod spora između sarajevskog Kantonalnog tužiteljstva i Tužiteljstva BiH oko nadležnosti u ovom slučaju, kako bi doznali koja će od agencija obaviti uviđaj. Slično je bilo u proljeće ove godine nakon napada na policijsku stanicu u Zvorniku, kao i tijekom napada na Ambasadu SAD-a u Sarajevu 2011. godine. Svaka država, pa i naša, od terorizma se brani policijom i pravosuđem, ali neophodno je da se počnemo braniti kao društvo i da razvijemo djelotvorne modele prevencije koji će uključiti porodice, škole, akademsku zajednicu, medije, organizacije civilnog društva i vjerske zajednice, a sve kako bi se afirmirale univerzalne vrijednosti na kojima bi trebalo graditi društvo i tako se suprotstaviti ideološkoj radikalizaciji u nasilni ekstremizam. Sve je to prepoznala i nova Strategija BiH za prevenciju i borbu protiv terorizma 2015.-2020. Usvojena je, i sada je treba operacionalizirati. I provoditi.