CUTILIERO: Mir je bio postignut 1992-e godine, prije Srebrenice, prije Markala, a onda je Alija povukao potpis…

Bivši europski mirovni posrednik u BiH Jose Cutiliero izjavio je na suđenju Ratku Mladiću kako je u proljeće 1992. lider bosanskih muslimana Alija Izetbegović prvo prihvatio, a zatim, pod utjecajem Sjedinjenih Američkih Država (SAD), odbio principe preuređenja Bosne i Hercegovine slične Daytonskom sporazumu, piše Večernji list BiH.
“Mislim da je istinska tragedija što mir nije postignut na principima koje sam dogovorio u ožujku 1992. godine. Usporedbom karte koja je bila utvrđena na osnovi tih načela 18. ožujka 1992. i karte koja je dio Daytonskog sporazuma iz studenog 1995. pokazuje da je, poslije tri i pol godine rata, rezultat bio gotovo isti. Nebrojeni životi mogli su biti sačuvani “, posvjedočio je Cutiliero, javlja BIRN – Justice Report.
“Nedugo nakon što su strane prihvatile principe, do mene je počelo dopirati kako se predsjednik Izetbegović u izjavama bosanskim medijima javno odriče svog pristanka. Bosanska vlada službeno je odbacila principe u lipnju 1992.”, rekao je Cutiliero. On je potvrdio kako za vrijeme pregovora nije vjerovao Izetbegoviću koji je, “unatoč njegovoj srdačnoj maniri”, “lagao” i bio “varljiv”.
“Sve strane su lagale, ali su Srbi lagali najmanje.”
Da se muslimanski lideri nisu odrekli sporazuma o načelima ustavnog preuređenja BiH, “bosansko pitanje moglo je biti riješeno ranije, uz manje gubitke, naročito manje gubitke muslimanskih života i teritorija”, svjedočio je Cutiliero.
Da budem pravedan, predsjednik Izetbegović i njegovi savjetnici bili su ohrabreni poništiti taj dogovor i boriti se za unitarnu bosansku državu ponukani od strane “dobronamjernih” faktora izvana koji su mislili kako sve znaju najbolje, smatra Kutiljero.
Kutiljero je potvrdio kako mu je portugalski časnik, koji je služio u UNPROFOR-u u Sarajevu, prenio kako je uvjeren da je granata koja je 27. svibnja 1992. ubila 26 građana u redu za kruh u Ulici Vase Miskina bila ispaljena s područja gdje su bili položaji muslimanskih snaga. Taj oficir, kako je kazao, sudjelovao je u istrazi o ovoj eksploziji.
Dok ga je  ispitivao tužilac, Cutiliero je potvrdio kako ustavni principi koje su okvirno prihvatile strane nisu bili konačni i da je trebalo dalje pregovarati. Tužitelj je svjedoku opširno citirao više govora u kojima je Karadžić izražavao zadovoljstvo zbog propadanja Cutilierovog plana, ističući kako je time “s Bosnom završeno” i da je odluka muslimana da odbiju plan “fatalna za njih”.
Svjedok je odgovorio kako mu Karadžić to nikada nije rekao. On je naglasio kako “muslimani nisu željeli podjelu BiH, Srbi nisu željeli BiH uopće, već da ostanu sa Srbijom, a Hrvati su htjeli pripasti Hrvatskoj”, ali da su pregovorima došli do načelnog rješenja o “tripartitnoj BiH”.
“Pitanje je bilo – možemo li imati unitarnu Bosnu ili Bosnu iz tri dijela. Moje uvjerenje je bilo da samo trodijelna Bosna može uspjeti, što je potvrdio i Daytonski sporazum”, kazao je Kutiljero. Na pitanje je li znao za Karadžićevo inzistiranje na priznanju stanja na terenu, do kojeg su srpske snage, po optužnici, došle primjenom sile radi zauzimanja teritorija i progona nesrba, svjedok je izjavio da mu Karadžić to nikada na taj način nije rekao.