Guerrero u Meksiku poznat je po obračunima bandi i nestanku 43 studenta, a koliko god stanovnici pokušavali uvesti reda, stanje je samo još gore.
Kad su ljudi na Facebooku odlučili obojati profilne fotografije u boje francuske zastave, kako bi pokazali saosjećanje sa žrtvama pariških napada, hiljade korisnika iz Meksika odgovorilo je s manje poznatim, no u njihovoj zemlji vrlo značajnim slučajem, te su objavili fotografiju meksičke zastave koja je izblijedila i prekriva portret meksičke majke s dvoje male djece koji leže mrtvi u južnoj meksičkoj državi Guerrero.
“Da vidimo koliko će Meksikanaca ovu zastavu staviti kao profilnu fotografiju”, pisalo je u komentarima ispod fotografije koja je podijeljena više od 15.000 puta.
Onima koji promatraju nasilje u Meksiku, Guerrero bi trebao biti prošlogodišnja vijest.
2014. godine je nivo ubistava bila najviša u Meksiku i osam puta viša od nacionalnog prosjeka. Te iste godine je nestalo 43 studenata s pedagoškog fakulteta u Ayotzinapi, nakon što ih je privela policija u Igualu, poslije čega im se izgubio svaki trag.
Potraga nije locirala izgubljene studente, ali otkrivene su stotine sakrivenih grobova neidentifikovanih ljudskih ostataka koji su pokopani u brdima izvan grada.
No to nije nimalo uticalo na šokiranje i eventualno smanjivanje zločina, nego je ono u porastu. Stopa ubistava je, dosad, 2015. godine za 29 odsto viša u poređenju s istim razdobljem prošle godine. A ono što je najšokantnije u vezi novog vala nasilja jest da je ono postalo normalna pojava širom ove države.
Učinci ovih promjena osjećaju se svugdje, od malih gradova u regiji Sierri do Acapulca na obali.
Između aprila i oktobra ove godine ubijeno je petero policijskih zvaničnika u Acapulcu, a nikad prije nije zabilježena ovolika količina nasilja usmjerena prema lokalnoj policiji, tvrdi meksički istraživački novinar i pisac, David Espino.
Bande su počinile 754 ubistava u Acapulcu ove godine, što znači da ih je u prosjeku bilo 2.3 dnevno, pa normalno da je i turizam gotovo u potpunosti propao.
Zbog nasilja je zatvoreno hiljade kompanija i 14 škola, a brodovi za krstarenje ne prilaze luci.
Vlasti u Guerreru smatraju da do većine nasilja povezanog s drogom dolazi zbog sređivanja računa. 89 odsto ubistava koja se dogode u Guerreru ne bude nikad kažnjeno pravosudnim putem.
Novi guverner, Héctor Astudillo, izabran je u junu zbog toga što je u kampanji isticao da će uvesti “mir i red” u ovu državu. No, nije uspio zaustaviti krvoproliće.
A to vjerojatno neće uspijeti ni federalne trupe koje je obećao poslati meksički državni sekretar,Miguel Osorio Chong.
Svi čekaju promjene i gube nadu
Otkad je Astudillo preuzeo kanelariju, 27. oktobra, te je nakon desetogodišnjeg izbivanja na scenu ponovno doveo revolucionarnu stranku, u Guerreru se dogodilo najmanje 30 ubisatava.
Stručnjaci za bezbjednost sumnjaju da će situaciju promijeniti dolazak federalnih trupa na problematično područje, a ni građani im više ne vjeruju. Sve više zločina, poput nestanka studenata, postaje dio začaranog kruga nasilja kojega niko ne kažnjava.
Slika koju su korisnici Facebooka trebali objaviti umjesto francuske zastave, prikazivala je žrtve maskara koji se dogodio 4. novembra u Tetitlánu de las Limasu. Žrtve su bile sestre, nećak i nećakinja bivšeg šefa policajaca u Chilapi. Šef je pobjegao i krije se od prošle godine, nakon što su ga meksičke bezbjedonosne snage razriješile dužnosti. Šestero njegovih rođaka je ubijeno tokom dva dana, uključujući i njegovog 27-godišnjeg sina.
Rast nasilja uzrokovao je nove sukobe između vojske i civila koji odavno kritiziraju vojsku što se prije nije uključila i pomogla im. Jedini koji obezbjeđuje koliko-toliku bezbjednost su samoorganizirani građani koji se brinu za svoje više negoli su tu učinile državne i lokalne vlasti, policija i vojska.
13. novembra se situacija ozbiljno zahuktala. Vojna patrola od 200 ljudi zaustavljena je u selu Carrizal de Bravou, gdje im hiljadu seljaka nije dopuštalo daljnji prolaz. Seljaci u selu Polixtepec su naime tražili pomoć vojske devet dana ranije, kad su šerif i njegov zamjenik ubijeni, no budući da pomoć nije dolazila, preuzeli su stvar u svoje ruke i obranili selo od članova kartela.
Kad se napokon pojavila vojska, razoružali su seljake i nisu uopšte nastavili potragu za odbjeglim članovima kartela. Ubrzo nakon toga, kad je hiljade seljaka naletjelo na tu istu vojsku, ona je pristala da će osloboditi nekolicinu zatočenih seljaka i vratiti oružje koje su im zaplijenili.
Pri kraju višesatnih pregovora s vojskom, seljaci su saznali da su članovi kartela napali njihove saborce blizu trećeg sela. Civili su molili vojnike da se upute na mjesto zločina i istraže situaciju, no ovi to nisu željeli učiniti.
Kad su kasnije marinci poslali svoje ljude na mjesto navodnih sukoba, nisu pronašli nikakva tijela, ali bilo je brojnih znakova da se ondje odvijao nekakav oružani sukob.
Lokalni reporteri su intervjuirali Benita Bellu Menesesu, vođu seljaka koji je prisustvovao suboku.
Bello je izjavio da su ih napali vatrenim oružjem, nakon što im je vojska uzela oružje, pa se nisu nikako mogli braniti. Zbog djelovanja vojske, rekao je Meneses, ostali su u nemilosti članovima narko kartela. Tj. vojska ih je predala u ruke bandi, kao i nestale studente, piše Daily Beast.
(N.N./Expres.hr)
wpDiscuz