Gradnja kućice u šumi u širem centru grada trajala je devet mjeseci, a objekt je mobilan pa će se vlasnik uskoro preseliti u drugu šumu

Ivan Uravić devet sati na dan radi kao informatičar. Voli druženja s prijateljima i svira nekoliko instrumenata. Posjeduje automobil i sve uređaje moderne tehnologije. Osim toga, boravi u minijaturnoj drvenoj kućici u šumarku. Dom je iz temelja izgradio svojim rukama, a u njemu ne koristi električnu energiju ni vodovod.

Minimalni troškovi

Ovog neobičnog 33-godišnjaka pronašli smo u širem centru grada, no dovoljno daleko od gužve i vreve.
– Svi koji su došli ovamo imali su jedno pitanje – zašto? Nakon što sam deset godina živio stanu u Zagrebu, poželio sam samostalan život, uz minimalne životne troškove, redukciju stvari u vlastitom posjedu, plus, ako je ikako moguće, u bližem kontaktu s prirodom – počinje Ivan svoju priču.

Foto: Marko Todorov/Cropix

Nakon završenog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, odlučio se iseliti iz stana u centru grada te sam izgraditi svoju kuću.
– Život u maloj kućici u prirodi nije nešto spektakularno i novo. Amerika i Kanada su prepune tzv. tiny mobile homes, minijaturnih primjera samogradnje koje omogućuju samostalan život, ali sa smanjenim životnim troškovima – objašnjava Ivan.
Prvo je kupio staru kamp-prikolicu kojoj je odrezao sve osim postolja. To je ujedno bio i najveći trošak u gradnji koja je od početka do kraja koštala 13.000 kuna.
– U šest metara kvadratnih smjestio sam sve što mi je potrebno za normalan, svakodnevni život. Inače, internet je prepun inspirativnih rješenja koja pokazuju da jedan ovakav maleni dom može sadržavati sve komfore gradskog stanarskog života – objašnjava Ivan.

Kompostni toalet

Gradnja je trajala devet mjeseci jer je uz stalni posao programera dnevno imao tek tri ili četiri sata za rad na kućici. Budući da je nastamba mobilna, u planu je njezino preseljenje. Naime, neprestano postavlja sam sebi nove izazove i ne želi
– Osim što se prvi put učim samostalnoj gradnji nastambe od drva, tako preispitujem i svoje potrebe i želje. Istražio sam kroz taj projekt koliko je zbilja novca potrebno za gradnju vlastite kućice, te uvidio da je to doista stvar osobnog prioriteta i želja – rekao je Ivan.
Unutrašnjost je, objašnjava, uređena sasvim skromno, ali funkcionalno. Tako u kućici ima malenu tuš-kadu, smočnicu za hranu, plinsko kuhalo, akumulator za povremenu upotrebu struje, a izvan nje kompostni WC i kompost za recikliranje prehrambenog otpada.

Foto: Marko Todorov/Cropix

Takav način života ima svoje prednosti i nedostatke.
– Život u kućici meni je vrlo zanimljiv i lijep, u isto vrijeme i izazovan i ugodan. Ljeti je u kućici jako vruće, a zimi je hladno. Kiša se osjeti pri svakom odlasku na WC, a i jedno tuširanje traje dulje nego u stanu. No puno je nagrada u ovakvom življenju, među njima i zadovoljstvo zbog vlastite gradnje doma, osjećaj dostatnosti i sposobnosti, te naravno smanjenje životnih troškova neplaćanjem režija – objašnjava Ivan.
Osim kućice u šumi, prirodi se približio i uzgojem hrane u vlastitom vrtu koji održava pokraj kućice.

Ne namjerava se vratiti

Za kraj, Ivan kaže da njegova kuća nipošto nije najbolji primjer gradnje jer bi profesionalci ovdje posao obavili brže, kvalitetnije i jeftinije nego on.
– No stekao sam brojne vještine koje će mi pomoći u radovima koji me čekaju. Bit će mi od velike koristi jer se, iako bih financijski to mogao podnijeti, nemam namjeru vratiti životu u stanu daleko od prirode – zaključuje Ivan.