Samo u ovoj umrtvljenoj, hipnotiziranoj zemlji ovo nije prvoklasna, strašna i najveća vijest.
Samo se kod nas preko ovoga i sličnih stvari godinama prelazi šutke, mireći se sa svime, sa duboko slegnutim ramenima i pssst, pusti bolan, jer sustav je veći od malog čovjeka, sustav malog čovjeka melje, jede i ispljune, a s bogovima se ne igra i u bogove se ne dira.
Tri male bebe su preminule u nekoliko dana u Mostaru.
Samo se u ovoj jadnoj zemlji radi ovoga provode “pojačane mjere nadzora”.Pa jebem li vam nadzor i dušu koju nemate.
Devet mjeseci nosiš blago ispod srca, toliko majki tih devet mjeseci imaju neviđeno teške i komplicirane trudnoće, odriču se sebe da bi se to maleno biće rodilo, leže nepomično, strah ih je otići i do toaleta da nešto ne bi krenulo po zlu, dišu samo da ugledaju jedan par najdivnijih očiju, i onda se desi ovo?
A vi provodite pojačan nadzor?
U svakoj normalnoj zemlji, kao što netko napisa, radi opsežne i neviđene istrage sve bi drugo bilo stavljeno na čekanje, a odjel zatvoren.
Kod nas je ovo vijest teška okoprilike kao jedna silikonska sisa prosječne starlete.Ovo drugo nas više i zanima.
Takvi smo mi ljudi, i neka nam je kako nam je.
Ovim nesretnim ljudima, kojima se teška nevolja desila i dešava, izražavam najdublju i najiskreniju sućut, i poručujem ako ih je strah, ako bilo šta trebaju ili žele iznijeti svoju priču, neka me slobodno kontaktiraju, gonit ćemo bagru do zadnjeg suda ovoga svijeta.