Zajednička knjiga banjolučkog biskupa mons. Franje Komarice i njemačkog novinara Winfrieda Gbureka “Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski”, koja izlazi u nakladi Večernjeg lista, otkriva golemu istinu tragedije katolika i Hrvata i njihova stradanja u Bosni i Hercegovini. Razgovor o toj bolnoj temi, o kojoj biskup Komarica neprestano govori godinama, započeli smo o posjetu pape Franje Sarajevu, koji će biti ove subote, upitavši biskupa Komaricu koja je poruka papina pohoda.
Sadržaj svakog papina govora redovito ostaje nepoznat za javnost, a to znači i za nas biskupe, sve do trenutka kada papa izgovara svoj govor. Ali, kao i neki drugi u našoj zemlji, koji su imali prigodu s papom razgovarati o našoj aktualnoj situaciji, tako i ja barem donekle mogu naslutiti koje bi teme mogle biti u sadržaju njegovih pet – šest javnih obraćanja u Sarajevu – kaže biskup Komarica.
Koje su to teme?
Moglo bi to biti i pitanje našeg katoličkog identiteta i vjerodostojnosti: tj. kakva nam je vjera, kakva je naša kršćanska nada i kako prakticiramo kršćansku ljubav jedni prema drugima kao i prema svim drugim našim sugrađanima, pripadnicima drugih vjerskih zajednica i drugih i drukčijih svjetonazora. U tu problematiku nužno je uključeno pitanje: kako i koliko ispunjavamo svoju obvezu ustrajno se i odlučno zauzimati za obranu i promoviranje istine i pravde te za promicanje i prakticiranje praštanja i pomirenja, još uvijek prisutnih bremenitih posljedica rata i poraća. Također treba očekivati i papin poticaj na međuvjerski dijalog i učinkovitu izgradnju pravednog mira.
A sudbina katolika u BiH?
Znam da papa zna kako smo mi katolici u BiH – kao ni u jednoj europskoj zemlji – na udaru planiranog, dobro pripremljenog i sustavno provođenog, odnosno podržavanog fizičkog istrebljivanja te da našu dramatičnu situaciju Sveta Stolica javno uspoređuje s aktualnom situacijom kršćana u Siriji, Iraku, Izraelu i Nigeriji. Također znam da i papa Franjo, slično kao i sveti papa Ivan Pavao II, ne želi dopustiti da „pred nosom Rima“ fizički nestanu katolici iz čak tri nadbiskupije u Bosni i Hercegovini, a što se već dva i pol desetljeća sustavno provodi u djelo. Vjerujem da će i ta – izuzetno dramatična – problematika naći odgovarajuće mjesto i naglasak u njegovim porukama kao i riječi ohrabrenja svim domaćim katolicima kako nismo napušteni od Krista, tj. od vidljive glave njegove Crkve.