U razgovoru naslovljenom “Za ovu državu se ne vrijedi boriti”, Đuro Glogoški novinaru Hedlu govori o svom ranjavanju te o propustima države da mu osigura egzistenciju nakon što je ostao stopostotni invalid. U uvodu razgovora za Feral između ostalog stoji: “Glogoški je danas stopostotni invalid, prikovan za kolica i pomiren sa sudbinom da će tako ostati do kraja života. Stradao je 3. siječnja 1992. godine u 11.00 sati, kada ga je u vratnu kralježnicu pogodio geler granate VBR-a, koja je tresnula u blizini. Istoga dana, sedam sati kasnije, nastupilo je primirje, zaključeno Sarajevskim sporazumom.”
Na nedavno održanoj tribini u Splitu, gdje je s Antom Deurom i Josipom Klemmom govorio o razlozima prosvjeda u Savskoj 66, Glogoški je istaknuo da je “sustavno od 1999. godine, neovisno od političke opcije na vlasti, polako krenuo taj odnos prema braniteljskoj populaciji, umanjivanje prava i izbacivanja članaka zakona koji su o tome govorili…” Međutim, u razgovoru za Feral iz 1995. godine Glogoški izražava ogorčenost HDZ-ovom vlašću i žali se da kao stopostotni ratni invalid ne može ostvariti nikakva prava. Ukratko, jasno je da je za njega egzistencija dostojna čovjeka bila puno upitnija prije, nego poslije 1999. godine. Novinaru Hedlu Glogoški između ostalog kaže da ga zapovjednik njegove 130. brigade Živko Mijić “ni jednom ga za ove četiri godine nije posjetio”, dok Vladimir Šimić, načelnik osječkog Odjela za skrb Hrvatske vojske, za njegovo zdravlje i egzistenciju nije pitao dvije godine.
(ILUSTRACIJA: Mediacentar.ba)
Također, Glogoški novinaru Ferala govori o uzrocima svog ogorčenja pa mu više puta ponavlja da “dragovoljci poput njega, koji su medu prvima otišli u rat, nisu zauzvrat tražili ništa za sebe”, da su išli u rat s voljom te da im “država sada puno toga obećava, na sve se strane govori o pravima invalida pa običan svijet misli kako oni žive u medu i mlijeku”. Govoreći o Spomenici Domovinskog rata Glogoški kaže: “Kad smo primali spomenice, jedan invalid pita župana Glavaša, onako, fino, kulturno, jer su se poznavali: Gospodine župane, kad ćete vi primiti spomenicu? A on kaže: Kad zadnji invalid bude dobio spomenicu, onda ću i ja. Mislim si: Zašto nije rekao kad zadnji invalid dobije stan, onda ću i ja dobiti stan. Spomenica je nula, običan list papira.”
– Ja očito ne znam kako se dobiva stan. Jedan član Predsjedništva Hvidre, koji je dobio stan, kaže mi: Trebao bi svaki dan s Glavašem izaći malo na cugu, ili na večeru s Ðurom Dečakom, rekao je za Feral Đuro Glogoški. Također, on se 1995. godine Feralu žali da je podnio molbu za dodjelu automobila, “no kako su ga u Osijeku krivo savjetovali, dok je čekao i prikupio sve papire, ušao je tek u drugu skupinu zahtjeva”. Ogorčen je jer traženi automobil i stan neće biti njegovi ako ih i dobije, nego će isti biti vlasništvo Ministarstva obrane.
– To znači, ako sutra propadne ova vlast, ja mogu na ulicu, rekao je Feralu Glogoški. Godinu i pol dana, tvrdio je, svakog je mjeseca sam plaćao 300 maraka za lijekove koji su mu bili potrebni. Lijekova u Varaždinskim toplicama, ispričao je Feralu, nije bilo, a kad je zapitao liječnika kako to da ih ima u Zagrebu, u bolnici u Draškovičevoj, liječnik dr. Žigić, tvrdi, odgovorio mu je ovako: To pitaj Tuđmana.
Ljubav ponovo cvjeta (FOTO: screenshot /youtube)
Iz svega navedenog razvidno je da su prava Đure Glogoškog danas kudikamo veća, nego su bila 1995. godine, kad je za Feral ogorčeno govorio o tome kako je ostavljen na cjedilu. Stoga je jasno da, govoreći o smanjenju prava od 1999. godine naovamo, Glogoški zaboravlja spomenuti svoju kalvariju iz vremena dok je Hrvatskom čvrstom rukom vladao Franjo Tuđman. Također, razvidno je da onaj stari Glogoški, iz 1995. godine, ne gleda blagonaklono na djelovanje Branimira Glavaša, dok ovaj novi Glogoški istog tog Glavaša dočekuje nakon izlaska iz zatvora, ljubi ga u obraze i zakiva u zvijezde.
U razgovoru za Feral Glogoški kaže da je novinarima rekao, što ovi nisu objavili: “Neka se spusti Gojko Šušak među invalide, neka dođe nekom od nas kući pa pita što je i kakvi su problemi. Njemu se sve servira, Hvidra servira, servira mu Odjel za skrb. Ja svoje probleme ne mogu iznijeti Hvidri, međutim od tih mojih 50 problema oni će njemu prenijeti jedan. Može li meni netko dogovoriti razgovor s njim?. Također, žali se da nije dobio nikakav orden, nikakav čin, a invalidska kolica su mu, ističe, nabavili Hrvati iz Austrije. U razgovoru s Feralom Glogoški je načeo temu koju danas ne spominje. Priča o lažnim ratnim invalidima pa otkriva da “zna jednu osobu koja se u Dubrovniku kupala, nezgodno skočila na glavu i danas je ratni invalid”.
Glogoški o HDZ-u, Tuđmanu, partizanima i lažnim invalidima
U zaključku razgovora Đuro Glogoški ističe: “Partizani su prema ovom danas bili pravi amateri. Jednako kao što su i komunisti pravi naivčine u odnosu na HDZ. U HSP-u sam od prvog dana i nemam ništa protiv HDZ-a, ali ovo što rade, to je strašno. Ne, ne, ovo nije država koju sam priželjkivao. Kažu neki moji poznanici, trebalo bi ovo stanje riješiti ratnom opcijom. Ja jesam za to, ali to ne vrijedi za državu kakva je ova sad, nego za onu državu za koju smo mi krenuli ’91. Tako misli i većina mojih suboraca i oni koji su još uvijek u Hrvatskoj vojsci. Međutim, sve je više i više onih koji ne žele ići u borbu, a mislim da se zna razlog zašto je to tako. Ova im se država ni malo ne sviđa.”
Kad ga novinar pita za mišljenje o Franji Tuđmanu, Glogoški izgovara još jednu rečenicu koju danas od njega nećete čuti: “On je priča za sebe. Gledam neku večer na televiziji, kažu Amerikanci da hrvatsku državu vodi komunistički general. Znate, vuk dlaku mijenja…” Danas Đuro Glogoški, podsjetimo, prima 25 tisuća kuna mjesečno, svakih sedam godina dobiva novi automobil, predvodi prosvjede protiv vlasti države koja mu je osigurala zasluženu egzistenciju i planira zahtjeve za nove braniteljske beneficije.
wpDiscuz