Željko Komšić već odavno zna ili naslućuje da ga SDP, i Zlatko Lagumdžija neće ponovo kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Sukreirajući naime, s HDZ BiH i HDZ 1990, što je prihvatio i SBB, model izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u federalni Dom naroda SDP i Lagumdžija, su se odrekli mogućnosti nametanja bošnjačkim glasovima hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Po tom modelu za člana Predsjedništva BiH mogao bi biti kandidiran svaki zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, ali bi odlučujuću ulogu u izboru članova Predsjedništva imali nacionalni klubovi u Domu naroda, čime bi Komšićeve šanse da bošnjačkim glasovima bude izabran za hrvatskog člana Predsjedništva bile ravne nuli.
Piše: Milan Šutalo, Dnevnik.ba
Komšić je taj model “dobro pročitao” i shvativši kako on u njega nije ugrađen odlučio ga minirati, kako bi se zadržao postojeći okvir koji mu daje šanse da doživotno bude biran glasovima Bošnjaka za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Premda u demokratskim zemljama postoje ustavna ograničenja prema kojima se ista osoba ne može izabrati ( niti kandidirati) na dužnost predsjednika države više od dva puta zaredom, oktroirani ustav BiH takvih zapreka nema. Kao kandidat SDP-a ili neovisni kandidat Komšić je uvjeren kako bi i na sljedećim izborima 2014. uz pomoć njegovih 300.000 Bošnjaka, državljana, građana, Bosanaca i Hercegovaca, ne po njegovim zaslugama, jer on dva mandata nije radio ništa, već uinat ustašama, on mogao ponovno uzurpirati mjesto u Predsjedništvu BiH- koje pripada predstavniku Hrvata.
Zalaganje za uvođenje Bosanaca i Hercegovaca kao četvrtog konstitutivnog faktora u BiH, kao nove nacije, kojom Komšić u BiH pokušava nadomjestititi propalo jugoslovenstvo je, naravno, legitimno Komšićevo pravo. No, Bosanci i Hercegovci su zemljopisna, a ne nacionalna odrednica i teza kako bi oni novim modelom bili diskriminirani jednako je ozbiljna kao i teza da postoji još čitav niz grupa u BiH koji bi bili diskriminirani, ako ne bi imali svoj klub u Domu naroda- kao primjerice Mostarci, Sarajlije, Posavljaci, Broćanci,… Dom naroda je to što mu ime kaže, a ne dom regija, ili zavičajni dom. I on ne postoji slučajno, jer je BiH od ZAVNOBiH-a, preko Daytona definirana kao država tri naroda izrijekom Bošnjaka ( ranije muslimana) Hrvata i Srba, tri suverena naroda ,i naravno, građana i ostalih. A građani, Bosnaci, Mostarci, ostali, zastupljeni su u Zastupničkom domu. To je dom u kojem sjede izabrani predstavnici građana- kako god oni sebe zvali. Komšić zna kako su mu izgledi da ugura Bosance i Hercegovce u ustav, kao četvrti narod nikakvi. Njegova ambicija i nije da u tome uspije već da minira postojeći model i prikupi još političkih poena za svoju ponovnu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH, po postojećem modelu.
Paradoksalno je pri tom da se Komšić kao hrvatski član Predsjedništva ne zalaže za prava Hrvata, koje tobože predstavlja, već prava Bosanaca i Hercegovaca. Ako se već osjeća dijelom te grupe, Bosancem, dakle, ( Bosanac i Hercegovac ne može biti istovremeno), a ne Hrvatom, zbog čega se, promijene radi, na sljedećim izborima ne bi kandidirao za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. To bi, od njega bilo politički korektno.
No, valja podsjetiti i Komšića i ostale minere modela implementacije presude u predmetu Sejdić- Finci, modela koji ima podršku SDP, SBB i dva HDZ-a, modela koji je u skladu s tronacionalnim karakterom BiH, da ukoliko se ne provede presuda Suda u Strazbourgu neće stupiti na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, kao preduvijet da BiH podnese kandidaturu za članstvo u EU. Uz to BiH bi mogla biti isključena iz Vijeća Europe, a sljedeći izbori po sadašnjem modelu 2014. Europa neće priznati. Ako je to u interesu države, koju tobože brane rušenjem predloženih riješenja- aferim!