U Velikoj Gorici ubijen je Ljubo Matić (52), podrijetlom iz Tomislavgrada. Njegov život oduzeo je lovac i obrtnik Željko Gmižić (58).
Naime, kako piše Jutarnji list, sve je krenulo kada je Gmižić došao u kafić i naručio bocu vina. Nakon tri sata ispijanja i tri promila alkohola u krvi, svima je dao do znanja da mu doseljenici smetaju.
Bez riječi se odšetao do svog auta na parkiralištu, uzeo pištolj Smith&Wesson i vratio se za šank. Izvadio je oružje i uperio ga u gosta Ljubu Matića (52) zvanog Astor, oca četvero djece i bivšeg hrvatskog branitelja.
– Zašto si donio pištolj? Što će ti – upitao ga je Matić. Upravo je on, pričaju svjedoci, bio osoba koja je zbog porijekla smetala Gmižiću.
– Šta vi Bosanci… niža ste klasa – bilo je, neslužbeno doznaje Jutarnji list, jedino što je izgovorio pijani Gmižić i potom krenuo ispaljivati metke u Matića.
– Željko je pucao dok nije ispraznio cijeli šaržer. Meci su frcali na sve strane. Čak je i konobar Silvio lakše ozlijeđen dok je mijenjao pepeljaru. Jedan od metaka odbio se od zida i okrznuo ga. A Željko je hladnokrvno otišao sjesti za stol i nastavio pijan kljucati od alkoholnog umora. Mislim da taj čovjek ničega nije bio svjestan ni kad je došla policija – priča jedan od svjedoka ubojstva. Svjedoci dalje tvrde da je najmanje pet metaka završilo u nesretnom Matiću koji je tu večer nešto prije 21 sat uzeo kratki predah od građevinskog posla i s prijateljem otišao do kafića Gmižićevih.
U Gordu je bilo šest osoba i konobarica Višnja koja je pravila društvo Matiću i prijatelju.
O ubojici nemaju riječi hvale jer je, napominju, ovisan o alkoholu, a više od ičega voli oružje za koje, očito, kao lovac ima dozvolu. Nedavno se rastao od žene s kojom ima dijete pa mu je lijepa riječ pažnje konobarice Višnje očito jako godila. Na svom Facebook profilu dan prije ubojstva objavio je post “Alkohol pomaže u otklanjanju stresa, grudnjaka, gaćica i drugih problema”.
Ubijeni Matić skrbio se o supruzi, 91-godišnjoj majci i četvero djece – Mariji (26), Anti (22) i 19-godišnjim blizancima Nikolini i Josipu.
– Moj tata je bio mirna osoba. Bio je branitelj, proveo na ratištu više od 200 dana, ali nije se puno busao u prsa time. To je bila njegova dužnost kao građanina ove zemlje. Svojim rukama nam je izgradio kuću. Brinuo se o cijeloj rodbini. Svakome je bio spreman pomoći. Zar je tom drugom čovjeku um pomutila zaljubljenost u konobaricu koja je sjedila u društvu moga tate i njegova prijatelja – pita se očajna Marija, najstarija kći ubijenog.
wpDiscuz