6 razloga zbog kojih Sirijci dolaze u Europu, a nijedan nije grabež za novcem

Veliki dio svjetske javnosti smatra kako postoji samo jedan razlog zbog kojeg Sirijci pristižu u Europu – novac. Ipak, ne radi se o ekonomskim migrantima. UNHCR je objasnio koji su razlozi zbog kojih izbjeglice masovno bježe s Bliskog istoka u Europu, a oni nikako nisu grabež za novcem.
Više od četiri milijuna Sirijaca trenutno živi u zemljama susjednim Siriji, piše Independent. Od 2011. gotovo 429 000 Sirijaca prijavilo se za život u Europu, a mnoge prijavnice stižu od ljudi koji žive u Libanonu, Turskoj, Jordanu i Iraku, a koji su i dalje zatočeni u bijednim uvjetima.
UN prati situaciju otkad je izbio građanski rat u Siriji te je na temelju viđenog identificirao nekoliko faktora koji stoje iza velike seobe sirijskog naroda.

Gubitak nade
Sirijska kriza traje petu godinu zaredom, a rješenja nema ni na vidiku. Izbjeglice su izgubile nadu, a osjećaj nesigurnosti u budućnost uz jadne uvjete zacementirao je osjećaj beznađa i očaja u dušama naroda.
Sve dublje siromaštvo
Izbjeglice u Libanonu sve teže žive, dok u zemljama poput Egipta i Jordana (koje su mnogo bogatije o Sirije) više gotovo nema resursa za zbrinjavanje, liječenje i hranjenje sirijskih izbjeglica. Ljudi više nemaju ušteđevine, a sve vrijedno što imaju mnogi su prodali kako bi si priuštili osnovne stvari za život.

Nemogućnost zaposlenja

Mnogi Sirijci u Jordanu, Egiptu i Libanonu muče se sa zarađivanjem za osnovne životne potrebe, zbog zakonskih prepreka prema zaposlenju. Izbjeglice u Iraku tvrde kako je velik dio raseljenih ljudi povećao konkurenciju za radna mjestu u kurdistanskoj regiji zemlje. U međuvremenu, rada na gradilištima sve je manje otkad je pala cijena nafte.
Nemogućnost zaposlenja tjera izbjeglice da pronađu neformalni posao, riskirajući eksploataciju, nesigurne uvjete i manipulativne poslodavce koji im ne isplaćuju zarađeno. U nekim kampovima sve je veći rast prostitucije.
Izbjeglice također zbog ilegalnog rada mogu biti sankcionirane. Nova pravila u Libanonu nalažu da izbjeglice potpišu da neće raditi dok ne dobiju status rezidenta.

Manjak resursa za liječenje
Programi za liječenje izbjeglica i pružanje medicinske pomoći u spomenutim regijama pate zbog kroničnog manjka novca. Hrane i lijekova ima sve manje. Financijska pomoć za hranu za izbjeglice iznosi između 0.45 i 0.50 dolara dnevno.
Mnoge izbjeglice u Jordanu za UNHCR su rekle kako su rezanja financijske pomoći bila kap koja je prelila čašu i zbog koje se odlučuju na bijeg prema Europi. Oni koji se još nisu odlučili povući taj potez odlučili su se na prošnju i zapošljavanje djece.

Nemogućnost obnavljanja statusa rezidenta u Libanonu i Jordanu
Nove regulacije tjeraju izbjeglice u Libanonu da svake godine plate 200 dolara kako bi obnovile svoj status rezidenta, zbog čega mnogi odlaze u Tursku. Kao što je već spomenuto, također se moraju obvezati da neće raditi. Mnogi od njih boje se uhićenja i kažnjavanja zbog isteklih viza.

Oskudne prilike za obrazovanje
Budući da su uvjeti za izbjeglice u Jordanu sve gori, otprilike 20 posto djece napušta školu kako bi se zaposlilo, dok su djevojčice natjerane u brakove. Otprilike 90 tisuća Sirijaca školske dobi nema formalno obrazovanje. Diljem regije sirijska mladež ne dostiže tercijarno obrazovanje, zbog čega ne gaje nadu u sretnu i uspješnu budućnost.