Rezultati analize i restauracije sadržaja trineastog groba s lokaliteta ilirskog naselja Turska kosa kod Topuskog, otkrivenog 2009. godine senzacionalni su i sve je izvjesnije da je riječ o materijalnim dokazima postojanja “kolapjanske kulture”, izjavio je za Hinu arheolog Lazo Čučković, nakon što je karlovačkom Gradskom muzeju stigla ekspertiza iz Mainza.
Iz Arheološkog instituta Rimsko-germanskog središnjeg muzeja iz Mainza u karlovački muzej stigao je paket s restauriranim sadržajem s tog nalazišta i analizom sadržaja. Ekspertiza ovih dana ide na službeno prevođenje i u rujnu će, zajedno s restauriranim nakitom biti prezentirana stručnoj javnosti i medijima.
Analizom krune zuba posmrtnog ostatka potvrđeno je da je u bogatom grobu sahranjena žena, a njeno oglavlje je jedinstveno u svijetu jer ima dva od metalnih ukrasa pletena roga okićena jantarnim i staklenim perlama. U cijeloj je Europi malo oglavlja u obliku rogova, a ovako oblikovano ukrašavanje do sada uopće nije pronađeno, kaže Čučković.
“Odmah pri pronalasku groba, u kolovozu 2009. godine, zbog bogato pletenog metalnog oglavlja, ogrlica i ukrasa na nogama i rukama pretpostavili smo da smo našli poglavaricu ili princezu iz starijeg željeznog doba i zato smo joj dali ime Blanka, po našoj princezi atletike”, prisjeća se Čučković i ne skriva da mu je drago da prvotna očekivanja nisu bila pretjerana.
Grob je pronađen na lokalitetu uz ilirsko svetište, hram na otvorenom, gdje je u istraživanju, koje je s prekidima trajalo 30 godina, pronađeno više od 600 glinenih idola koji dokazuju pretkršćansku praksu idolopoklonstva.
Grob s izuzetno vrijednim nalazom podržava raniju pretpostavku da se svetište nalazi uz naselje Kolapjana, tj. zasebne kulture o kojoj postoje zapisi starih Rimljana. Čučković je međutim oprezan i ističe da je još rano tvrditi da je lokalitet dokaz tomu jer još nije pronađeno dovoljno dokaza o običajima po kojima bi se način života u naselju mogao razlikovati od do sada istraženih Japoda u Lici i Segestjana u Panoniji. No, dodaje, specifični uresi iz groba snažno podupiru tu teoriju.
Za sada je neosporno, tvrdi Čučković, da je na Turskoj kosi uvjerljivo najveće svetište od naših krajeva pa sve do grčke Olimpije. Primjerice, od svih na hrvatskom tlu pronađenih idola preko devedeset posto njih upravo je s Turske kose. Olimpija u Grčkoj je hram na otvorenom, brdo od pepela nastalo tijekom dugogodišnjeg prinošenja žrtava bogovima. Na Turskoj je kosi svetište također brdo od pepela, te kvarcnog pijeska u kojem ima i troske od taljenja. To je mjesto na kojem su se za mrtve prinosile žrtve, ali i nagrade za nešto važno i moćno, a to je najvjerojatnije bila zahvala za željeznu rudaču i uspješnu proizvodnju željeza. Nagrade su bili idoli, glinene figurice u obliku životinja i ljudi, kaže Čučković.
Danas bakar, željezo, sitna zrna jantara (s Baltika) i staklene kuglice od kojih je napravljeno Blankino oglavlje nemaju neku materijalnu vrijednost, a tada su predstavljali statusni simbol i bogatstvo. Izvor bogatstva tih žitelja, bili oni Kolapjani, Japodi ili Segestjani, bio je metal.
“Na tom prostoru od oko deset tisuća četvornih metara, osim svetišta i za sada 25 grobova, pronađeno je i brdašce s u krug ukopanim pećima, tako da vjerujemo da se u njih odozgo trpala željezna rudača, odnosno da se naselje bavilo proizvodnjom željeza tj. metalurgijom. Da bismo bili potpuno sigurni čemu su služile peći potrebna su daljnja istraživanja. Tu su pronađeni i utezi više metara širokog tkalačkog stana, koji su već dugo dio stalnog postava Gradskog muzeja”, kaže Čučković.
Dodaje da će se još “brusiti” i pretpostavka da Blankin nakit i cijelo naselje datiraju iz petog stoljeće prije Krista, jer nema usporednih artefakata. U starorimskim zapisima piše da su Kolapjani (Colapiani) živjeli uz rijeku Kupu (rimskog naziva Colapis) i Rimljani ih razlikuju od Japoda, s kojima su ratovali, a i od Segestjana (u Sisku).
“Za sada je obrađeno samo 25 grobova, svetište s oko 600 idola, veliki tkalački stan i ukopane peći, znamo da tu nisu živjeli ratnici, da se razlikuju od drugih kultura, posebno Blankin grob. Jedino je problem to što Turska kosa nije u blizini Kupe, nego rijeke Gline, koja doduše jest pritoka Kupe. Pred nama je još puno istraživačkog posla,” zaključio je Čučković.
wpDiscuz