Ovih dana je hrvatski saborski zastupnik Goran Aleksić objavio poruke prijatelja koji se javio s Islanda. Ogorčen ekonomskom situacijom u Hrvatskoj, prijatelj je odlučio svoju sreću potražiti u ovoj maloj, ali vrlo interesantnoj otočnoj zemlji.
U nekoliko privatnih poruka, opisane su sve blagodati ove nama nepoznate zemlje. Poruke nam opisuje mjesto snova. Onakvo kakvo svaki pošteni građanin priželjkuje za svoju zemlju: red, rad i mir. Prije nego vam otkrijemo što mediji kriju, pročitajte poruke prijatelja zastupnika Gorana Aleksića:
Poruke s Islanda koje su uzburkale javnost
7. rujna
Bok Gorane… Evo da Vam se javim s dalekog Islanda. Da… Otišao sam na Island raditi. Mislim da u Hrvatskoj, na žalost, nema više smisla živjeti i raditi, sve se vrti oko toga tko gdje bio ’41,’ ’45,’ 91… tko ustaša a tko partizan… Ne želim da moja djeca moraju živjeti u takvom društvu. S vremenom će i oni doći ovdje. Ovdje se cijeni rad, dobro se plaća rad, svi su sretni, nasmijani, pristupačni, srdačni (vjerojatno zato što nemaju ustaše i partizane). Ovdje nema šanse da vas poslodavac zezne i za jednu krunu! Glavnu riječ što se tiče radnika i poslodavaca vode sindikati, kojih na Islandu ima, mislim, tri. Svaki stanovnik Islanda, tako i ja, dobije kennitalu, to je njihov OIB, a svaki poslodavac je dužan imati na poslu jedan digitalni sat u koji radnici upisuju svoj OIB kada su došli na posao i kada su otišli s posla, taj sat je od sindikata, te oni tako kontroliraju da li je sve u redu sa satnicom te na kraju mjeseca i s plaćom. Plaća na Islandu je uvijek prvoga u mjesecu, svima, bez izuzetaka, ako prvi pada na vikend ili neradni dan onda je uvijek dan prije toga. Neki dan sam se prošetao po Reykjaviku i otišao u banku promijeniti eure… Prvo, u banci vas dočeka jedan gospodin u odjelu koji vam da broj za uslugu koju čekate, i zatim čekate… Uz kavu, čitanje novina… A banci je gužva, svi nasmijani, pogledam oko sebe i mislim si da nisam možda ušao slučajno u neki kafić… Dođe jedna gospođa koja pokupi šalice od kava, pita vas da li ste za još jednu kavu…. I tako… Čudno. Tu nema ni Erste, ni Addiko, ni Hypo, ni Sberbank…. Samo njihove islandske banke… Eto… Toliko od mene. Nadam se da vas nisam zagnjavio. Pratit ću i dalje vaš rad i rad vaše stranke koju podržavam. Žao mi je što niste imali vremena za nove prijatelje da se upoznamo i popijemo piće, ali možda drugom prilikom. Pozdrav
U više od 20 godina staža koliko imam prvi put se osjećam cijenjeno na poslu, osjećam kao da sam tu već godinama a ne tek tjedan dana….
Nemaš pojma koliko mi je bilo teško napustiti dom, obitelj, Hrvatsku… Lijepu Hrvatsku… Koju siluju svakodnevno raznorazne spodobe na razne moguće načine… Probaj nešto pokušati napraviti s koalicijskim partnerima da konačno više netko dođe na vlast bez ikakvih znakovlja.
9. listopada
Bok Goran! Kako si? Evo malo da se javim… Ja sam dobro… Osim što mi fali obitelj sve drugo je super! Dobio sam prvu plaću… Mogu reći da je “saborska” druga će biti najvjerojatnije premijerska! Ono što me je iznenadilo ovdje pri otvaranju računa u banci je da banka ne naplaćuje ništa za vođenje računa, to sve rješava poslodavac, ja plaćam eventualno naknade ako želim prekoračenje po računu ali to je normalno… Druga stvar je što u banci se nalazi moj izvadak od plaće, dakle ako ga želim na ruke samo kažem da mi ga isprintaju. Ovdje se sve, ali doslovno sve, od trgovine, frizera, pultova… Sve, sve… Plaća debitnom karticom, gotovo nitko nema gotovine kod sebe, to mi je jako čudno ali se polako privikavam…. Ljudi su fantastični, jučer smo baš bili na piću poslije posla, Hrvati, Latvijci, Litvanci, Filipinac, Čeh i nekoliko Islanđana…. Predobro, svi pričamo na engleskom, nema politikantstva, nema ustaša i partizana, samo veliko prijateljstvo…. Islanđani su genijalni ljudi, pomognu kad god treba, di god treba… Eto… Toliko za sada…
Inače… Život je ovdje jako skup, ali za razliku od Hrvatske gdje je plaća blagajnice 3000 kn ovdje je 3000 eura, i naravno da se da lijepo uštedjet… Ovdje ako nekome rikne frižider ili perilica ne mora razbijati glavu kako će ju kupiti, ode i kupi…. Nije kao kod nas da mora na 24 rate u Pevecu pa radi dok ju ne otplati…. Imaju novaca taman koliko im je potrebno za normalan život, a ne za život na kredit…
Zašto su mediji zainteresirani za slične sudbine?
Kao i do sada, glavni hrvatski mediji su jedva dočekali ove poruke. One su za medije dokaz da Hrvatsku treba što prije napustiti. Vjerojatno i zastupniku Goranu Aleksiću ove poruke služe za promocije njegovih političkih ideja. Ništa strašno, zastupnik Goran Aleksić nikada nije obnašao vlast, te je vrlo aktivan saborski zastupnik glede prava građana koje muči dužničko ropstvo. Sa zastupnicima Živog Zida, Goran Aleksić pripada grupi saborskih zastupnika koji govore o izgubljenom suverenitetu Republike Hrvatske.
Još je interesantnije čitati komentare režimskih hrvatskih „ekonomista“ i „stručnjaka“. Svi uglas savjetuju Hrvatima da napuste državu „socijalističkog mentalnog sklopa“ gdje neoliberalizam nije dobio svoju priliku da od Hrvatske napravi zemlju „meda i mlijeka“.
Radi se o organiziranoj skupini osoba, koja zagovara što hitniju rasprodaju svih hrvatskih prirodnih resursa, javnih poduzeća i svega onoga što pripada građanima Hrvatske.
Što su mediji prešutjeli i što vam režimski ekonomisti neće reći o Islandu
Država Island je “zemlja leda”, što se iščitava iz imena. Nalazi se između Grenlanda i Norveške. Island kulturno pripada Europi. Na njemu živi 334.000 stanovnika, a glavni grad je Rejkjavik. Kao i Hrvatska, Island je Republika koja ima svoj parlament, vladu i predsjednika.
„Nacija je izgrađena po zakonu“, a koja je odbila članstvo u EU
Kao što je francuska deviza „Sloboda, jednakost, bratstvo“, deviza Islanda je „Nacija je izgrađena po zakonu“ ili kako bismo mi to rekli „Island je pravna država“.
Prije financijske krize 2008. godine Island je bila jedna od najrazvijenijih svjetskih država. Njen ekonomski sustav se temelji na mješovitosti gdje dominiraju usluge, financije, ribarstvo i industrija.
Zbog birokratskog ponašanja Brisela vezano za ribarske kvote, Island je 12. ožujka 2015. definitivnoodustao od ulaska u Europsku uniju, računajući time na svoj suverenitet i vlastiti put u budućnost.
Island ne posjeduje oružane snage, a njegovu obranu osiguravaju Sjedinjene Države, Norveška, Danska i ostale članice NATO saveza. Očito se može biti član NATO saveza, a u isto vrijeme suvereno reći NE članstvu Europske unije, bankama, privatizaciji… Očito Island zna i smije upražnjavati svoj suverenitet, a pri tome ga ne ometaju ni Sjedinjene Države, ni druge članice NATO saveza.
Island ne prati preporuke Europske centralne banke, koja “sektaški čuva” stabilnu inflaciju. Inflacija je na Islandu instrument kojeg je Island iskoristio za izlaz iz ekonomske krize, nakon bankarskog sloma. Island ima svoju valutu i ne pada mu na pamet uvoditi euro.
Ova mala otočna država nema straha. Tijekom krize 2008. godine, Island nacionalizira banke i ne popušta pritisku Velike Britanije i Nizozemske. Pregovaranjem uspijeva riješiti problem i samo nakon par godina iznova je vodeća zemlja u svijetu, a što dokazuju i poruke prijatelja zastupnika Aleksića.
Island, zemlja leda, prva po uzgoju banana u Europi 
Island maksimalno koristi geotermalnu energiju. Ostvario je totalnu energetsku neovisnost, ali i mogućnost da „na ledu » uzgaja banane. Iskorištavanje geotermalne energije omogućilo je Islandu uzgoj voća i povrća, kojeg je do nedavno uvozio, te stvorilo ideju o snabdijevanju Europe viškom energije.
Vidite li sličnost s Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i Srbijom? Ove tri zemlje su nakon Islanda najbogatije geotermalnom energijom u Europi, a koju ne iskorištavaju, nego su natjerale svoje građane da financiraju skupe vjetroelektrane. Ne vjerujete? Pogledajte geotermalne karte ispod:
Imigracija na Islandu
Imigracija na Islandu je dobrodošla, međutim imigrantska politika Islanda je planska. Island planski odabire tko se useljava na Island i zašto. Zbog razvijenog ribarstva, Poljaci i Litvanci su najbrojniji, a ostali imigranti dolaze iz sjeverne Europe, baltičkih zemalja i jedan manji broj iz Azije.
Na Islandu religija nije odvojena od države i unesena je u Ustav. 75% populacije pripada Evangeličkoj luteranskoj Crkvi Islanda. Država smatra da svaki građanin Islanda pripada nekoj religioznoj skupini. Samo 5,3% građana Islanda se ne osjeća pripadnikom religiozne grupe.
Kriminal na Islandu gotovo da i ne postoji. Tek 2013, godine po prvi put je jedan policajac ubio osobu koja se zatvorila u stanu i pucala.
Sustav zdravstvene njege Islanda plaši hrvatske neoliberale
Sustav zdravstvene njege na Islandu je univerzalan. U potpunosti ga vodi Ministarstvo za socijalnu zaštitu. Sustav se financira s 85% od poreza.
Na Islandu ne postoje ni privatne bolnice, ni privatna osiguranja. Sustav zdravstvene njege na Islandu je jedan od najkvalitetnijih na svijetu.
Iako su sve bolnice državne tj. javne ustanove, Island ima treću najmanju smrtnost i jednu od najvećih očekivanih životnih dobi koja iznosi 83 godine. Najmanje pušača u Europi je na Islandu (17%).
Možemo li izvući pouku od Islanda?
Naravno, da možemo. Bilo koja zemlja na Balkanu posjeduje dovoljno bogatstva za živjeti samostalno i kvalitetno. Ako u „ledenoj zemlji” mogu rasti banane, zašto hrvatski čovjek ne može jesti svoje meso i svoj kruh?
Navedene činjenice govore da su glavni problemi u našim zemljama neinformiranost i nedostatak suvereniteta. Svi koji govore da mi o ničemu ne odlučujemo, pripadaju skupini osoba koje svjesno ili nesvjesno unose depresiju unutar društva. Možda im je cilj „potjerati“ sve „pametne“ te živjeti po onoj narodnoj „Lako je biti pametan među budalama“? Običan čovjek nije budala, ali je sigurno previše tolerantan i naivan jer vjeruje da su izvor svih njegovih problema ustaše, četnici i partizani.
11. 10. 2017. – 07h50 – Dodatak redakcije:
Polemika o Islandu se nastavlja. Jutros su osvanule sasvim druge vijesti na glavnim portalima. Island je preko noći, od obećane zemlje postao zemlja pakla. Saborski zastupnik Goran Aleksić više nije siguran što da radi. Obrisati status ili pravdati svog prijatelja.
I prije su hrvatski građani “upozoravani” da je svuda bolje nego u Hrvatskoj. Sada se desilo nešto novo.
Zašto? Mi ne znamo, ali možemo nagađati?
Vjerojatno se Island ne uklapa u neoliberalnu agendu. Kako je moguće imati zdravo društvo u kojem su bolnice javne, građeni ne žele u EU, a imigracijska politika je planska. Kako vidimo još će se o ovome puno pisati.
Izvori: Vlada Islanda | Facts about Refugees in Iceland | PubMed | Healthcare in Iceland