Nedjelja, kao takva, kao dan, sama po sebi je nekako ponizno monotona. Nije problem u nedjelji koliko u ljudskim navikama, prvenstveno ljudi koji žive na ovim prostorima.
Nedjelja se tako, umjesto kao nedjelja, više promatra kao dan prije ponedjeljka. A ponedjeljak je, barem po meni, početak tjedna, uglavnom radnog, bez obzira jeste formalno zaposleni ili ne.
Vratimo se nedjelji. Nedjelje, kao što sam i rekao, takve kakve jesu, ponizno monotone, uglavnom se promatraju kao prethodnice ponedjeljka i to dotuče čar nedjelje i na neki način pojača njenu monotonost. Ovdje nije riječ o nikakvim posebnim obrascima, kritici vrednovanja onoga što ljudi baštine ili kritici obiteljskog načina života. Nedjelja je, dakle, jednostavno dosadan i monoton dan.
Takva monotonost se može razbiti. Televizijom, ako ne drugačije. Ili televizijskim emisijama. Nedjeljom u 2, na primjer.
Kad sam vidio da je u Nu2 gost Senad Hadžifejzović, istaknuti sarajevski novinar, urednik i voditelj, bio sam uvjeren da je to sat vremena koji će jednu u nizu nedjelja učiniti manje monotonom. Prevario sam se, kao što se prevarila i većina vas koji ovo čitate a gledali ste Acino i Senadovo orgijanje.
Jedan od komentara s društvenih mreža je glasio otprilike ovako; Aco doveo bosanskog novinara i skupa kritiziraju nacionalizam. Ništa značajno se nije promjenilo.
Senad je došao kod Ace. Senad se zakačio s Kolindom i Šprajcom. I došao kod Ace. Pristojno bi bilo da se Aco, umjesto što se klanjao liku i djelu Senada Hadžifejzovića, makar malo potrudio da ga opere. Ali on to nije učinio. Aco je raja. I on ne kreće tamo gdje ne treba, ne treba, jelte, pod znacima navoda.
Klasična ideološka matrica i propaganda je nastavljena. Cijela situacija oko seksističkih izraza je dobila svojevrsnu reviziju i sve je okrenuto humoru. Diralo se malo po Republici Srpskoj. To je samo entitet, nema elemente državnosti, tupio je Senad. Malo je pohvalio M. M. Soptu, malo branio Hrvate iz Domaljevca i nekog katoličkog svećenika, širem auditorijumu nepoznatog i to je dovoljno da hrvatski mainstream nasjedne.
Senad je bio onako fin sa šalom. Aco još finiji sa vrlo umjerenim i uvijenim pitanjima. Skupa su pohvalili prijedloge biskupske konferencije o regijama u BiH – Senad hvali biskupe i što će prvo pomisliti prosječna Hrvatica katolkinja iz Čazme? Pomislit će, pretpostavljam, pa vidi ti, nisu ovi Bošnjaci ni loši, pa što Hrvati dolje uopće žele? Nudi im se ruka pomirenja.
Gledano novinarski ili gledateljski, sve u svemu vrlo bezlična i dosadna emisija. Izgleda da se Stanković, u ovih 17 godina dominiranja prime terminima zasitio i HRT-a i kvalitetnih emisija.
Sve u svemu, duboko razočaravajuća emisija koja je mogla biti sukob dvojice jaraca na brvnu, a izgledala je više kao ručak Zdravka Mamića i Davora Šukera. I mislim da je i njihov zajednički ručak energičniji.
Ništa novo nisu rekli što već ne znamo. Ništa nismo čuli što nismo mogli pretpostaviti. Briga Stankovića za Hrvatsku. I Kolindu, odnosno, instituciju Predsjednika države. Briga ga i za bh Hrvate i Srbe i Bošnjake i Ostale i Zaostale preostale. Ništa njega ne briga. Kao ni Senada. Mene su ipak razočarali. Bio sam uvjeren da će jednu monotonu nedjelju učiniti manje monotonom a drugo sve sam više-manje očekivao, doduše, u zanimljivijem izdanju.
Ivan Crnjac /prvi.tv/