Iako su kolegama iz Sarajeva pune riječi liberalizma, tobože kako bi strancima jednom te istom formulom prikazali da je Sarajevo za jedinstvenu Bosnu bez unutarnjih granica, dok su svi ostali zaostali šovinisti, u Švicarskoj se dogodilo nešto na što bi vrli progresisti iz Sarajeva osudili. Ali neće jer ne znaju i ne shvaćaju. Lakše je nazivati Hrvate sovjetima, komunjarama koji žive u “zatucanim zajednicama” negoli otvoriti oči i osuditi ono što svjesno čine manjem partneru u Federaciji.
No, što se dogodilo u socijalističkoj Švicarskoj? Bratskoj nam sovjetskoj europskoj zemlji, preostaloj zatucanoj i zaostaloj državi u Europi koja poštuje i ističe kulturološke, jezične i historijske pretpostavke? Sovjetska Švicarska dopustila je referendum gradiću na sjeveru države, Moutieru. U nedjelju 18. lipnja 51% građana Moutiera odlučilo je na referendumu da ne želi biti više dio kanton Berna, nego se želi ujediniti s općinama kantona Jure.
U gradiću s ukupno oko 7000 stanovnika oko 100 glasova bilo je presudno za takvu odluku. Sovjetske švicarske vlasti prihvatile su referendum i omogućili sovjeto-fašistima iz Moutiera da odluče s kim će i gdje će.
Obzirom da politički komentatori, društvena krem de la krem i politički mozgovi glavnog grada Sarajeva žele Hrvate naučiti što su liberalne vrijednosti, sloboda pojedinaca i poduzetništva, jer tamo puca od liberalizma, trebalo bi ih pitati zašto po uzoru na Švicarsku ne dopuste neka škakljiva pitanja?
Zaboravismo! Švicarska je sovjetska, a Sarajevo naš balkanski liberland, primjer liberalnog otpora i ljubavi prema različitostima. Osobito kad se za doček Nove godine ne toči alkohol na glavnom trgu. I kad na stadionima se dijele sendviči samo muslimanima kao što je to bio slučaj za vrijeme utakmice BiH-Grčka.
Koja je pozadina referenduma?
Već početkom 20. stoljeća ustašoidni stanovnici sjevernog dijela kantona Berna, kanton u kojem se nalazi glavni grad sovjetske savezne države Švicarske, bili su nezadovoljni statusom i samom činjenicom što su dio kantona Berna. Naime, u sjevernom dijelu tog kantona nalazili su se sovjeti koji govore francuskim i koji su prakticirali katoličku vjeroispovijest s fašističkim švicarskim popovima na čelu. Ostatak kantona Berna činili su najbolji građani njemačkog govornog područja i protestanti.
Ipak, kako su sovjeto-fašisti tvrdili, Bern se prema njima odnosi neravnopravno. Škole, u vlastima, u pravosuđu, itd. protestanti nisu marili za voljom sugrađana druge vjere i kulture. Svaka sličnost je nenamjerna.
Prosvjedi sredinom 20. stoljeća
Unatoč snažnim pritiscima i unitarizmu, sjeverni dio kantona Bern odlučio je boriti se za opstanak vlastite kulture , jezika i vjere. Sredinom stoljeća oštri su se prosvjedi odvijali na tom području. Određene su skupine prakticirale i oblik terorizma, uništavajući imovinu Berna, redovito blokirajući prometnice, ali i podmetanjem eksploziva 1960-ih. Slučaj je to Fronta za oslobođenje Jure koji se najvatrenije borio protiv centralizma i unitarizma Berna.
Naravno, odgovor Berna nije bilo dodatno majoriziranje, stvaranje demokratskih fronti, komšića na mjestu hrvatskog člana Predsjedništva BiH i slično. Bern nije Sarajevo. Bern želi shvaćati i promicati kulturalne različitosti, konsocijaciju, kantonalnu autonomiju. Bern je razumio da sila i tlačenje neće riješiti probleme, tenzije i najgori “suživot” od rata naovamo.
Zato je Bern omogućio svojim francuskim partnerima da 1974. u općinama na sjeveru kantona na referendumu odluče žele li ostati dio kantona Bern ili formirati novi kanton. Građani su odlučili kako žele novi kanton u kojemu će glavni jezik biti francuski te je tako 1979. stvoren kanton Jura i postao sastavni dio Švicarske.
Što Sarajevo želi? Želi unitarnu Federaciju BiH, kontrolu nad sredstvima, onemogućavanje bilo kakve političke, kulturne i ekonomske autonomije hrvatskog partnera, nametanjem odluka, stvaranjem kukićića, slizavanjem NVO-jima, ali i s jučerašnjim agresorima na voljenu im zemlju kao što je slučaj zadnjih mjeseci gdje nitko od predstavnika najboljeg nacionalizma ne optužuje više Vučića i Nikolića jer su oni postali ok kompe. Omogućit će autoput Sarajevo-Novi Pazar, neki će birokrati pljeskati tom pothvatu mira i ljubavi i Sarajevo će dobiti slobodne ruke da izazove kaos u Federaciji BiH.
Toga u Bernu nije bilo. Nije bilo 1974. niti 2017.
“Nikad više s Bernom”
Birači Moutiera odlučili su tako priključiti se kantonu Juri. Stotine građana na trgu je pjevalo “Nikad više s Bernom!”.
Iako Hrvati u BiH nisu poslije rata vršili terorizam, nisu prizivali na nasilje, nego maksimum što traže je ravnopravan izborni zakon i RTV sustav, Sarajevo i dalje prodaje priću međunarodnoj zajednici da su Hrvati oni koji su htjeli dijeliti “Bosnu”, da im je to ultimativni cilj i da su protiv slobodarstva i liberalizma, dok, eto, Sarajevo je izraz najliberalnije volje na Balkanu.
Obzirom na švicarsku političku kulturu i sarajevsku, za očekivati je da Sarajevo neće nikad odustati od onog što je Bern u startu odustao, a to je pritisak i onemogućavanje ravnopravnosti tj. stvaranje BiH po mjeri svih.
Poskok.info
Napomena: ako Švicarci čitaju ovaj tekst neka shvate da poskok.info je svjestan da u Švicarskoj nema sovjeto-fašista. Ali za političko Sarajevo sve je sovjetsko i fašističko što nije plaho liberalno kako predstavnici najboljeg nacionalizma žele i umiju. Tako neka se ne začudi švicarska ambasadorica Andrea Rauber Saxer ako neki likovi skoknu npr. iz Bratunca i krenu podučavat po švicarskim trgovima šta je to liberalno i demokratski, a što nije.
To nas ne bi čudilo. Bilo bi fora znati kako bi reagirali neki državljani Švicarske da ih se optužuje za fašizam jer smatraju da imaju pravo na političku ravnopravnost?