Sociološki, teško je objasniti destrukciju humanosti građana Balkana. Hrvati se često vole isticati kao nešto kulturniji od istočne braće. Još češće se vole uspoređivati s Ircima. Daleko smo mi od Iraca. I po radišnosti. I po prkosu. I po poimanju nacionalnog ponosa. Nismo mi ni I od Iraca.
Dvije smrti. Jedna smrt jednog irskog mladića, i smrt hrvatske sportašice. I potpuno dvije različite reakcije. U jednoj čovjek plače za čovjekom. Irac izražava sućut Ircu. U drugoj, Hrvati likuju, najbizarnijim komentarima nakon smrti hrvatske padobranke. Kako da je s neba pao komad nekakve nebitne živine. Kao da to nije bila žena, možda i majka. I nečija kćerka. Što se dogodilo interner generaciji Hrvata? Gdje je to raslo? Tko je to odgajao? Imaju li takvi ljudi građanska prava i zašto imaju? Hodaju li s nama po cesi i tko ih je pustio da hodaju?
Sika 1: Članak o Ircu koji je nastradao i komentari Iraca na vijest.
Slika 2: Članak o Hrvatici koja je nastradala i komentari Hrvata na vijest.
