Jučer je Velež slavio 95 godina postojanja. Organizacija Safeta Oručevića “Centar za mir i multietničku suradnju” je osvijetlila most u crvenu boju, boju Veleža.
Sve je to lijepo i neka su. Oni to često rade kad je neka godišnjica ili kad se neki belaj dogodi.
Neki dan kad su bili teroristički napadi u Londonu. Obilježili su ga isto tako. Kad je bio svjetski Dan autizma obojili su most u plavu poju , kad je Dan planete zemlje, oboje u zelenu i tako to.
A kad je bilo 100 godina Zrinjskog nisu obojali most.
Ove godine opet Zrinjski je prvi klub u povijesti BiH nogometa koji je obranio titulu i postao po peti put prvak države. To je nogometni klub s najviše trofeja u poslijeratnoj BiH.
Nikada nisu to obilježili a trebali bi ako je naziv udruge “Centar za miri i multietničku suradnju”.
Jer što je to u Mostaru multietničo i što je u toj udruzi multietnično ako im Zrinjski nije dio ukupnog identiteta Mostara?
Uostalom nije most vlasništvo ni Oručevića, nit ove il one udruge, no čisto nam palo na pamet, je li multietnički Mostar onaj bez Zrinje, i je li Centru za mir, postoje simboli grada s kojima nema mirenja?
Relano klub, kao i svaki drugi u BIH samo eto prvak, i to koji put, i eto malo eto kobiva škripi , ako se već jedna udruga bori za jedinstvo grada, za pomirenje, zašto su ovakvu priliku, da skupe tisuće simpatizera Zrinjskog, i ujedine grad, psihološki, tako lako propustili? Ako im je do stvarnog pomirenje i mira.
I zašto mi fašisti s Poskoka baš sve moramo crtati?