Dva velika neprijatelja “Bosne” prošlog tjedna su, što bi rekao jedan od njenih najvećih zaštitnika Željko Komšić, “dobili po prstima i po nosu”: zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i Europski parlament.
Bandiću je već lani prisjeo mitski sarajevski ćevap i “fildžan viška”, tj. otkrio je kakva je mračna strana fildžana nakon jedne kobne izjave. Friško imenovani počasni građanin Sarajeva je za Al Jazeeru izjavio: “Bosna i Hercegovina zemlja je triju konstitutivnih naroda i nadam se uskoro i triju entiteta, da svatko ima mogućnost izabrati svoje predstavnike. Jedinstvena BiH nemoguća je bez zadovoljavanja interesa svih triju naroda”, nakon čega je munjevito od “prave raje” i “legende” u čaršijskoj antropologiji degradiran na rang “papka” i “fašiste”.
______piše: Nino Raspudić l nezavisne.com
Badava što se Bandić do tada sto puta pokazao kao prijatelj BiH, Sarajeva i zagrebačkih Bošnjaka, kojima je uvijek pomagao, ispraćao konvoje u Srebrenicu, lani u Potočare doveo velikog holivudskog producenta Branka Lustiga, koji je preživio holokaust i dao potresno svjedočanstvo… Sve pada u vodu radi delikta mišljenja. Spomenuti treći entitet bilo je dovoljno da mu Gradsko vijeće Sarajeva oduzme netom dodijeljenu titulu počasnog građanina. Iako ga spominje i zadnje izvješće međunarodne krizne skupine i premda odavno više nije tabu, već jedno od mogućih rješenja, spomen “Trećeg” se u Sarajevu očito nikome ne prašta. Bandić im to nije uzeo za zlo. Iznenađujuće je za Dan Grada otišao u Sarajevo, jeo ćevape, šetao gradom, i na koncu došao na svečanu sjednicu Gradskog vijeća, istog onoga koje ga je nekoliko dana prije ponizilo oduzimanjem počasne titule. Oderao sam ga tada u hrvatskim medijima, smatrajući da, ako i ima pravo raspolagati vlastitim obrazom i pristajati na takva poniženja, nema pravo davati legitimitet iživljavanju nad narodom iz kojeg potječe. Derao sam ga, iako mi je crvić sumnje govorio da možda ipak treba tako, gandijevski, okreni drugi obraz, pokaži im da nisu u pravu.
Da sam ipak bio u pravu kad sam ga kritizirao zbog ponižavajućeg odlaska na noge unitaristima, i da se toj ekstremističkoj političkoj klici ne može otvoriti oči popuštanjem, pokazalo se ovaj tjedan. Na prijedlog načelnika Ćamila Durakovića Općinsko vijeće Srebrenice u petak je većinom glasova nazočnih vijećnika poništilo odluku kojom je još 2009., na prijedlog Vijeća bošnjačke nacionalne manjine iz Zagreba, Bandiću dodijeljena titula počasnog građanina. Titulu počasnog građanina Srebrenice zagrebački je gradonačelnik dobio jer je do tada više od deset godina, u suradnji s bošnjačkom zajednicom Hrvatske i udrugom koja okuplja žene iz Srebrenice, sudjelovao i pomagao u pripremama za odlazak Konvoja sjećanja koji je redovno iz Zagreba išao u Srebrenicu.
Ne znam kako će Bandić preživjeti bez titule počasnog građanina Sarajeva i Srebrenice, ali znam da Europskom parlamentu neće biti lako nakon što ga je Glavni odbor SDA pozvao da ne prihvati amandmane na novo izvješće o napretku BiH koje su uložili zastupnici iz Republike Hrvatske, a kojima se zagovara jednakopravnost sva tri naroda u BiH te federalizacija zemlje.
“Nije prihvatljivo da zastupnici Republike Hrvatske u Europskom parlamentu promoviraju interese samo jednog naroda u BiH kao što je učinjeno prigodom prihvaćanja rezolucije prošle godine te kao što se pokušava učiniti ovih dana amandmanima na izvješće o napretku BiH. Pozivamo Europski parlament da ne prihvati ovakvu separatnu protudaytonsku aktivnost bilo koga prema BiH”, stoji u priopćenju SDA.
Prva besmislica ove reakcije leži u tome što europski zastupnici koji su predložili amandmane nigdje ne ističu jedan narod, već govore o ravnopravnosti sva tri naroda. Ako SDA smatra da je vitalni nacionalni interes Bošnjaka zadržati okvir u kojem mogu Hrvatima određivati predstavnike, onda je razumljivo da ih zahtjev za jednakopravnošću tri naroda boli. A tko ima pravo postaviti takvo teško breme svom narodu? SDA-ovci su svojevremeno potezali institut ugroze vitalnog bošnjačkog nacionalnog interesa da bi spriječili formiranje kanala na hrvatskom jeziku unutar javnog RTV-servisa. Što su time mislili? Da će kanal na hrvatskom dezintegrirati zemlju? Da će bez njega Hrvati kad-tad početi gledati ovakvu Federalnu TV i usvajati njenu propagandu? Je li im palo na pamet da ovako gledaju isključivo kanale iz Hrvatske i brinu brigu o poplavi u Šibeniku i rastu cijena prijevoza u Varaždinu? A da bi se, da imaju svoj kanal u BiH, možda više okrenuli njoj? Zastrašujuća je tupa iracionalnost te politike koja za taoce, jednako kao Hrvate, drži i Bošnjake, pretvarajući ih iz žrtve u tlačitelja. Što se dobilo s Platformom? Što su Bošnjaci dobili dvaput namećući Komšića Hrvatima? Je li zemlja danas ujedinjenija nego prije osam godina? Jesu li se Hrvati približili građanskoj opciji?
Istovremeno dok pregovara sa strankama HNS-a, koje su dobile 90% potpore Hrvata, o formiranju vlasti, SDA u zadnjem priopćenju “odbacuje kao neprihvatljiva stajališta iz deklaracije Hrvatskog narodnog sabora (HNS) koja su na tragu dodatnih nacionalnih i teritorijalnih podjela zemlje. Cilj buduće ustavne reforme može biti samo reintegracija zemlje, a nikako njezina dodatna dezintegracija”. Oni su protiv “dodatnih nacionalnih i teritorijalnih podjela zemlje” jer im odgovara podjela na srpski i bošnjački entitet, kako očito doživljavaju Federaciju. No to nije dogovoreno mirovnim planom i Ustavom, i unatoč politici međunarodne zajednice (čitaj Amerike) koja je dugo vremena podržavala unitarizam i nametnutim odlukama omogućila bošnjačkoj političkoj vrhuški da ga u Federaciji neko vrijeme provodi, priča se u zadnje vrijeme bitno mijenja.
Hrvatska je donedavno pasivno promatrala političko desubjektiviranje Hrvata u BiH jer je držana po strani kombinacijom europske mrkve i haške batine. Sad je ta faza definitivno završena i Hrvatska je punopravna članica Europske unije. Na njenoj političkoj i javnoj sceni postignut je konsenzus oko potpore Hrvatima u europskoj BiH. Danas na tom planu u Europskom parlamentu djeluju zajedno HDZ-ovi i SDP-ovi zastupnici. I jasno je kao dan da BiH neće napraviti ni koraka prema EU dok ne riješi pitanje jednakopravnosti naroda, ne zbog bilateralne hrvatske ucjene, već prije svega radi poštivanja europskih standarda i praksi u složenim državama.
Ekstremističkim glavinjanjem bošnjačka politička elita je u “klub” neprijatelja Bosne ubacila ljude s cijelog političkog spektra Hrvatske zbog, u osnovi dobronamjernih izjava i gesti. “Mrš kući”, poručuje Jasmila Žbanić premijeru Milanoviću kad je došao u Mostar smiriti strasti nakon paleži šest zgrada. Tonom kultiviranim u istom, “građanskom” miljeu, DF, SDP BiH i Naša stranka obrušili su se prošli tjedan na Tomislava Karamarka zbog potpore rezoluciji HNS-a koja je potpuno na liniji lanjske rezolucije Europskog parlamenta. Bandića, koji je prema Bošnjacima uvijek bio neupitno dobronamjeran, tretiraju kao psa zbog verbalnog delikta. Svojevremeno su vrijeđali i Vesnu Pusić kad je izjavila da je treći entitet legitimna opcija. Kao rezultat takvog ponašanja, danas u Hrvatskoj od ljevice do desnice, osim šačice marginalaca, bošnjačka politika, kakvu iskazuju SDA i DF, više nema ne samo saveznika, nego ni elementarnog sugovornika. Isto će sutra biti i s Europskim parlamentom. Ako će Federaciju i dalje poimati kao bošnjački entitet (protiveći se pravičnom izbornom zakonu koji će osigurati legitimitet predstavnika o kojem govori rezolucija Europskog parlamenta, te kanalu na hrvatskom jeziku), dominantne bošnjačke stranke postat će glavni kočničari europskog puta zemlje u koju se toliko zaklinju.
wpDiscuz