Published On: Ned, srp. 30th, 2017

SOCIJALDEMOKRACIJA SE NE TREBA BOJATI FEDERALIZMA: Duh Zaeva i Makedonije širi se BiH i regijom. A laži IFIMESA paralelno s tim…

Duh Zaeva i Makedonije širi se BiH i regionom

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, još jedan NGO koji se prozvao institutom, redovno “analizira” događanja na Bliskom istoku i Balkanu. U suštini uzima novac za p.r. članke ovim ili onim politikama.
IFIMES je povodom posjete predsjednika Vlade Republike Makedonije Zorana Zaeva Bosni i Hercegovini 23.7. 2017.godine analizirao navedenu posjetu i njene “posljedice” za BiH i region. Što će reći da je “institut” zaključio kako će posjeta makedonskog premijera BIH, imati posljedice za BIH. Koje li snažne države BIH.
Iz analize “BiH Duh Zaeva i Makedonije širi se BiH i regionom” tako čitamo, osim p.r. Zviziduću jedan klasični bošnjački unitaristički pamflet, koji je u biti sublimacija najšovenskijih dnevnih komentara, rigidnijeg dijela unitarne publike, :

U analizi, između ostalog, stoji da analitičari smatraju da posjeta premijera Makedonije Zaeva upravo Bosni i Hercegovini kao prvoj destinaciji u regionu nakon preuzimanja dužnosti premijera nije slučajno izabrana, te da sadrži niz geopolitičkih poruka i nagovještaja budućih pozitivnih političkih procesa u regionu pomoću kojih će Makedonija i BiH dobiti novi dodatni zamah i podršku od međunarodne zajednice na putu prema ubrzanom članstvu u NATO i EU.

Iako je premijer Makedonije posjetio i razgovarao sa predstavnicima svih institucija vlasti u BiH ostat će primijećeno da su odnosi premijera Makedonija Zaeva i predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zvizdića, ne samo prijateljski i prisni, nego se njihovi međusobni susreti već duži period realiziraju i prate pod “budnim okom“ međunarodne zajednice.

Program reformi koje već sprovodi nova Vlada Republike Makedonije na čelu sa Zaevim nazvan “3–6–9“ je prvi korak za ozbiljno probijanje Makedonije prema punopravnom članstvu u euro-atlantskim integracijama poslije desetogodišnjeg zastoja.

Analitičari smatraju, da će i BiH i Makedonija imati isti, ubrzani tretman, u pripremama za ulazak u NATO i EU. Denis Zvizdić, kao predsjedavajući Vijeća ministara BiH, je do sada pokazao, da međunarodna zajednica može računati na njega, ne samo zbog iskrene opredijeljenosti za euro-atlantske integracije, nego i kao  jednog od budućih regionalnih lidera. Sasvim sigurno je, da  će  se Zaevu i Zvizdiću pridružiti plejada stručnih i hrabrih lidera iz regiona kao što su Albin Kurti, neformalni lider pokreta Samoopredjeljenje (Lëvizja Vetëvendosje!) sa izrazitom socijaldemokratskom orijentacijom što predstavlja osvježenje i novinu na Kosovu.

Analitičari upozoravaju da zvuči paradoksalno da u Bosni i Hercegovini pandan Zaevu, kao regionalnom lideru i lideru Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM), još uvijek ne može biti niko iz trenutačne političke opozicije u BiH (SDP BiH i druge opozicione stranke), što još više učvršćuje politički rejting Zvizdića, ne samo u BiH, nego i na regionalnom i međunarodnom nivou.

Situacija u pogledu liderstva diferencira se i u drugim državama. Premijer Hrvatske Andrej Plenković i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je već postigao svoj politički maksimum su neupitni lideri u Hrvatskoj, odnosno Srbiji. Plenković koji još uvijek nije stabilizirao svoju vlast u Hrvatskoj, vodi Hrvatsku u veoma zaoštrenim regionalnim i međususjedskim odnosima, počevši od Slovenije, pa sve do BiH i uvlačenja u priču o tzv. trećem hrvatskom entitetu u Bosni i Hercegovini. Pri tome se ignorira činjenica, da je Hrvatska žrtvovala bosanskohercegovačke Hrvate, da bi kroz vojno-policijsku akciju “Bljesak“ i “Oluja“uspostavila suverenitet na cjelokupnoj teritoriji Republike Hrvatske. To je bila “cijena“ za rješavanje tzv. srpskog pitanja u Hrvatskoj odnosno svođenje Srba na dekorativan broj u Hrvatskoj. To je bio dio šireg međunarodnog konsenzusa, a tim konsenzusom je tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman žrtvovao bosanskohercegovačke Hrvate i zauvijek im zapečatio sudbinu da žive u Bosni i Hercegovini i zatvorio mogućnost stvaranja bilo kakvog etničkog entiteta (rezervata) za bh. Hrvate unutar države Bosne i Hercegovine.

Vučić ima povijesnu šansu da Srbiju pokuša pretvoriti u državu demokracije, a ne državu koja se i danas povezuje sa svim političkim nestabilnostima u regionu i šire, počevši od BiH, Makedonije, Crne Gore, Kosova. Vučić zasigurno ne zaboravlja  veoma osjetljiva pitanja Vojvodine, Sandžaka, Preševske doline, istočne Srbije, područja oko granice sa Bugarskom koji će najvjerovatnije doći na dnevni red, ali i da će Srbija vrlo brzo biti okružena državama  članicama NATO-a. Vučićeva pozicija je otežana time što on i njegov režim imaju tešku hipoteku iz nedavne prošlosti Vojislava Šešelja i Slobodana  Miloševića. Zapad je mnogo toga naučio u jugoslavenskoj krizi, a to je da političke vođe jedno govore, a drugo rade. Ilustrativan primjer takvog ponašanja je bio Milošević, a Vučić je jedan od njegovih učenika upravo i zbog toga je Vučić pod snažnim monitoringom Zapada, jer se njegovoj političkoj retorici sve manje vjeruje.   

Republika Hrvatska zbog svoje involviranosti u rat u BiH i procesa pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Den Haagu svim snagama trenutno komplicira međudržavne odnose sa Bosnom i Hercegovinom, ali i sa Slovenijom zbog presude Arbitražnog suda u slučaju arbitraže o određivanju granične linije između Slovenije i Hrvatske ne prihvaćajući odluku Arbitražnog suda odnosno međunarodne norme i međunarodno pravo i tako dovodi u pitanje svoje granice, a možda i buduća pitanja u vezi sa Istrom, o čemu se već govorilo u Evropskom parlamentu (EP) od strane italijanskih desničarskih stranaka. Plenković bi mogao imati veoma važnu ulogu u podršci Zaevu i Republici Makedoniji na putu u NATO i EU, ali i važnu ulogu u relaksiranju odnosa sa BiH. Na Zapadu još uvijek smatraju, da premijer Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pružaju snažnu podršku predsjedniku HDZ BiH i članu Predsjedništva BiH iz redova Hrvata Draganu Čoviću (HDZBiH), koji tijesno sarađuje sa eksponentima velikosrpske i ruske politike u BiH i koji smatra da se tzv. hrvatsko pitanje u BiH može riješiti bez tzv. „Trećih“ odnosno Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda. Tijesna saradnja i model, kojeg se drži Čović pokazuju prepoznatljivu (veliko)srpsku matricu, koja je bila primijenjena na Kosovu, a koja je nudila rješenja za sva pitanja ali bez učešća većinskog naroda Albanaca. Čović je ujedno talac tzv. generalskog lobija Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i dijela Hrvatske vojske (HV), koji su opterećeni hipotekama kriminala, korupcije, a jedan dio njih i ratnim zločinima.

Analitičari smatraju! da kroz daljnje (re)definiranje odnosa sa predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović, Plenković bi se mogao osloboditi i drugih negativnih utjecaja koji dolaze iz ratne garniture HDZ-a i tako postati jedan od europskih  lidera. Glavni test u pokušaju uspostavljanja njegovog liderstva, kojeg moraju prihvatiti EU i SAD biće Dragan Čovića, predsjednik HDZ BiH i član Predsjedništva BiH, koji redovito i intenzivno radi na destabilizaciji prilika i destrukciji BiH, dok se na drugoj strani pokušava predstaviti kao navodni promicatelj europskih vrijednost.

Međutim, o providnoj navodnoj proeuropskoj političkoj retorici Čovića govore činjenice, jer su upravo ministri iz HDZBiH zajedno na temelju međustranačke saradnje sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika (SNSD) blokirali pristup BiH Transportnoj zajednici i uskratili BiH za oko 500 miliona EUR sredstava za infrastrukturu. Čović bi morao znati da nacionalizam, šovinizam i fašizam nisu europske vrijednosti, koje su uz to podržane kriminalom, korupcijom, a dijelom i ratnim zločinima. Posljednjim političkim djelovanjem Plenković je pokazao da posjeduje samopouzdanje i političku oštrinu za suprotstavljanje negativnim utjecajima u njegovom bližem političkom i ideološkom okruženju.

Na podršci Zoranu Zaevu i Republici Makedoniji će se testirati svi regionalni lideri, uključujući Vučića iz  Srbije i Edi Ramu iz Albanije, a Grčka kao članica EU i NATO-a će uskoro pronaći prijeko potrebni kompromis sa Republikom Makedonijom u pogledu njenog imena i pristupa punopravnom članstvu NATO-a.

Analitičari smatraju da je posjeta premijera Zaeva Bosni i Hercegovini svojevrsni možda i posljednji signal i  putokaz Aleksandru Vučiću da se priključi i podrži put Makedonije i BiH prema punopravnom članstvu u EU i NATO-u. Analitičari upozoravaju da u određenim međunarodnim političkim krugovima postoji koncept, da bi novim strategijskim dogovorom između SAD i Ruske federacije Srbija mogla postati dio interesne sfere Ruske federacije kroz Organizaciju Ugovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB), čiji su članovi  pored Rusije, Armenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan, a promatrači su Srbija i Afganistan. S tim u vezi, prema pouzdanim informacijama u Briselu i Washingtonu, se već pripremaju određene odluke koje su usmjerene na moduliranje Daytonskog sporazuma, posebno kada su u pitanju paralelne specijalne veze država potpisnica Daytonskog sporazuma i njihovo ukidanje odnosno jednostrano odricanje pojedinih država od paralelnih veza. Odluke su prevashodno zbog Srbije i njenog otklona prema NATO-u i političke vezanosti sa Rusijom.

Zabrinjava činjenica da Srpska pravoslavna crkva (SPC) odnosno vlasti Srbije i ove godine nisu dozvolile najvišim predstavnicima Republike Makedonije da obilježe 2.august Dan državnosti Republike Makedonije u manastiru Sveti Prohor Pčinjski, koji se nalazi na teritoriji Srbije i gdje je 2.avgusta 1944.godine održano zasjedanje Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Makedonije (ASNOM) na kojem je odlučeno da se osnuje makedonska država kao članica federalne Jugoslavije. Time vlasti Srbije posredno šalju poruku da još uvijek dovode u pitanje državnost Makedonije i identitet Makedonaca kao naroda.

Analitičari upozoravaju da će Makedonija i Bosna i Hercegovina morati uskoro pristupiti reformskim agendama, jer je međunarodna zajednica detaljno upoznata da se u nabrojanim državama i Republici Srbiji pokušava uspostaviti pravosudni sistem sličan bivšem rigidnom komunističkom sistemu kada se upravljalo iz komunističkih centrala.

Zajednički nastup Makedonije i BiH u budućnosti će se podrazumijevati. Zoran Zaev je šansa ne samo za dobronamjerne, nego i za one koji žele svoju politiku promijeniti ili je uskladiti sa općim civilizacijskim normama i koji svojim državama i građanima bez obzira na etničku pripadnost žele prosperitet, kao što je nedavno napisano u jednom  novinarskom članku u BiH “Zoran Zaev je svjetlo na kraju tunela“.

Da je Institut Ifimes, doista institut, mogli su kazati kako BIH nema svog Zaeva, kako u Sarajevu nema političara koji će federlizmom osnažiti državu BIH, da unitarne snage u zemlji otvaranjem rata s Hrvatima dodatno jačaju Dodika te da BIH klizi ka dnu, i potpunoj paralizi kao zemlja. Svašta pametnog su oni mogli napisati. No budući da se radi o “institutu” čiji je član svojevremeno bio Mesić, valjda je jasno, čija  Biljana, platno beleše…

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer