Ovih dana američki obavještajci su na društvenoj mreži objavili dokument koji od 1980. godine čuvaju u svom muzejuOvih dana na Twitteru američke Središnje obavještajne agencije – poznate pod kraticom CIA, pojavila se neobična objava. Uz tekst “Muzejski artefakt tjedna – obavijest FBIS-a (Foreign Broadcast Information Service – CIA-ina interna informativna služba), kojom se obznanjuje smrt predsjednik Jugoslavije Josipa Broza Tita.”
Kvaka je u tome što se iznad vijesti o Titovoj smrti, kao izvor navode Radio Bukurešt,od kojeg su navodno preuzeli vijest 4. svibnja 1980. u 19:00 sati po lokalnom vremenu. To je dokaz da griješe i najveći jer ovu su vijest jedino mogli preuzeti od Radio Beograda, no netko od operativaca je pobrkao dva glavna grada dvije susjedne države.
U daljnjem tekstu piše isto ono što su prvi čuli građani bivše države i što je 4. svibnja 1980. prvi pročitao u izravnom televizijskom prijenosu Miroslav Lilić, tadašnji voditelj središnjeg Dnevnika Televizije Zagreb.
“Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije javljaju radničkoj klasi, svim građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije da je umro drug Josip Broz Tito, predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i KPJ.”
Inače, američke tajne službe su navodno bile uvjerene da Tito nije bio ‘pravi’ Tito, a tu priču im je ispričao Marijan John Markul u njihovom losanđeleskom uredu.
Markul je tvrdio da čovjek koji se tada predstavljao kao maršal Josip Broz Tito zapravo nije pravi Tito. To je ruski agent koji je preuzeo Titov identitet nakon što je pravi Josip Broz nestao u Rusiji 1937. godine, stoji u FBI-jevoj bilješci s početka svibnja 1955. godine. Marijan Markul rođen je u Livnu 1909. godine, u SAD se doselio 1936., a državljanstvo je dobio nakon što je dvije godine služio u američkoj vojsci.Markul je tvrdio da je krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća razgovarao s pravim Titom u Jugoslaviji, a nedugo nakon “nestanka” opet su se sreli, ali ovog puta u Parizu.
Drugi sastanak s Titom 1953. godine Markul je imao u Zagrebu. Ovog puta Marijana i njegovu suprugu Ingrid, “maršal je gotovo u potpunosti ignorirao”. Osim toga, Markul je FBI-evcima ispričao da je ‘pravi’ Tito ostao bez kažiprsta i srednjeg prsta, te da je bio blag i imao tuberkulozu, dok je ovaj Tito govorio odrješito. Markula je najviše začudilo kako je Tito znao svirati klavir jer je bio uvjeren da onaj prvi Tito to nije imao gdje naučiti.
U svakom slučaju, smrt Josipa Broza Tita odjeknula je u cijelom svijetu, a koliki je utjecaj imao, najbolje govori njegov sprovod na koji su stigli svi najveći svjetski državnici, od ruskog predsjednika Leonida Brežnjeva, do indijske premijerke Indire Gandhi, engleske Margareth Tatcher, zatim talijanski predsjednik Sandro Pertinni,njemački kancelar Hans Dietrich Genscher, pa do svih predsjednika zemalja nesvrstanog pokreta, ukupno više od 300 državnika i delegacija, te desetak kraljeva i članova kraljevskih obitelji.Titove smrti prisjetila se njegova unuka, kazališna redateljica Saša Broz.
“Već to posljednje ljeto često se žalio da se ne osjeća baš dobro, a i bio je nekako tiši nego prije”, ispričala je jednom prilikom. “Nije ga veselilo putovanje na Kubu jer je smatrao da će mu to biti vrlo naporno… On je izrazito zabranio moje posjete u bolnici. Roditelji su mi to poslije objasnili da je jednostavno želio da ga pamtim onakvog kakav je bio…”, ispričala je.
“Pamtim samo da sam ga molila da mi s Kube donese lutku malog crnca i kako sam mu detaljno objašnjavala kako želim da lutka izgleda i što bi trebala imati odjeveno.”
U trenutku Titove smrti Saša je bila doma s majkom i bratom.
“Nekoliko sati prije nego što je djed umro, po mog tatu Mišu je došlo službeno vozilokojim je otišao u KB Ljubljanu. Kada je nekoliko sati kasnije zazvonio telefon, mama se javila i odmah počela plakati. Brat i ja smo znali zašto.”Na upit kako se njen otac nosio s tugom, Saša kaže: “Tata je bio silno žalostan, ali se dostojanstveno nosio s boli, kao uostalom i čitava obitelj.”
Posljednje mjesece života proveo je u bolnici u Ljubljani. Njegov osobni batler, a danas kuhar , Slovenac Joža Oseli.
“Mi smo se brinuli o ishrani za predsjednika i liječnički konzilij. Moja supruga Metka se brinula za njegovu ishranu. Imate i danas zapisano koliko je žlica pojeo za svaki obrok, jer se sve merilo u kalorijama. Kad nije više išla normalna hrana, dobili smo tu hranu iz NASA-e iz Amerike, konzerve za astronaute, a onda se, na kraju, prešlo na infuziju.”