“Ima li većeg sebedarja, nego kad vojnik položi svoj život da bi izvukao mrtvo tijelo svog zapovjednika”, ističe za Narod.hr Stipo Mlinarić, pripadnik Turbo voda koji je okupio Blago Zadro, a koji je bio jedina interventna jedinica u ratnom Vukovaru. S Mlinarićem smo razgovarali povodom godišnjice smrti Blage Zadre. Međutim, ovoga puta u fokusu priče nije sam Blago Zadro, nego jedan drugi heroj – mladi Zvonko Mlinarić Špeki čiji se život ugasio pri pokušaju da iz granatirane ulice izvuče mrtvo tijelo svog zapovjednika.
Pogodio ga mitraljez koji je ubio Zadru
Krenuli smo prema Kupskoj ulici, a cijelim putem pratilo nas je žestoko granatiranje. Kada smo skrenuli u Kupsku ulicu vidjeli smo Blagu Zadru kako leži na cesti. U prvi mah mislili smo da je ranjen ili da se pretvara. Raspodijelili smo se na lijevu i desnu stranu ulice, a kada smo mu se približili vidjeli smo da je mrtav, pogođen mitraljezom. Da bismo izvukli njegovo tijelo trebali smo onesposobiti taj mitraljez. Tada je Zvonko Mlinarić pokušao pretrčati do jednog betonskog zidića kako bi ga mogao pogoditi. Došao je do zidića i pao. Ubio ga je taj isti mitraljez. Na koncu, mi smo ga onesposobili i izvukli njihova mrtva tijela.
Tijelo Blage Zadre odnijeli smo u zapovjedništvo, gdje smo ga očistili od krvi, presvukli i napravili mu mali odar. Isto smo učinili s tijelom Zvonka Mlinarića koje smo odnijeli u Unsku ulicu. Zajedno smo ih pokopali na starom groblju kod vukovarske bolnice, međutim Srbi su njihova tijela ekshumirani i prebacili ih u masovnu grobnicu. Sada počivaju na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja”, ispričao nam je Stipo Mlinarić koji ističe kako o požrtvovnosti svojih prijatelja mora svjedočiti.
“Znate otkud ta sinergija između Turbo voda i Blage Zadre?”, pita Mlinarić i u nastavku razgovora objašnjava: “Mi smo svi bili dečki iz naselja, prijatelji koji su odrasli zajedno, pa i rođaci. Zadro nas je okupio”, zaključuje Mlinarić emotivnu priču o svom prijatelju i suborcu, prvom poginulom pripadniku Turbo voda – Zvonku Mlinariću Špekiju.
wpDiscuz