Zovu ga Luđak. Maše motornom pilom i mogao bi biti velik problem za EU

Na kraju ni Taylor Swift nije mogla spriječiti njegovu pobjedu. Američka pop zvijezda nedavno je čak tri puta nastupila u Buenos Airesu, a njezini argentinski obožavatelji pokrenuli su veliku kampanju pod motom “Swifties don’t vote for Milei”. Mladi, posebno ženski pratitelji na društvenim su mrežama kao mantru ponavljali kako se Swift pozicionirala naspram Donalda Trumpa izjavom: “Moramo biti na pravoj strani povijesti.”

Sada bivši, a možda i budući predsjednik SAD-a bio je jedan od prvih koji su čestitali Javieru Mileiju nakon pobjede protiv Sergija Masse u drugom krugu predsjedničkih izbora: “Jako sam ponosan na tebe. Preokrenut ćeš svoju zemlju i doista učiniti Argentinu ponovo velikom!”

Ipak, 53-godišnji samoproglašeni “anarho-kapitalist” ne želi se zadovoljiti jednim preokretom kako bi najavio “kraj propadanja Argentine” i zemlju ponovo učinio “svjetskom silom” s “modelom slobode.” “El Loco”, “Luđak”, kako je bio njegov nadimak u mladosti, stiže s motornom pilom koju je u predizbornoj kampanji dugo koristio kao simbol pomoći zemlji koja je ekonomski propala s inflacijom od više od 140 posto i 44 milijarde dolara duga Međunarodnom monetarnom fondu, želeći je podvrći neoliberalnoj šok-terapiji, piše Deutsche Welle.

Milei želi uvesti američki dolar kao sredstvo plaćanja umjesto argentinskog peza, koji je opisao kao “izmet političke klase”. On želi ukinuti središnju banku, a državu, u njegovim očima “zločinačku organizaciju”, želi svesti na minimum sa samo osam ministarstava umjesto 18 i radikalno srezati javnu potrošnju.

Argentinci umorni od ekonomske krize

Politički autsajder, kojeg gotovo nitko u Argentini nije poznavao do prije dvije godine, pogodio je žicu 35 milijuna birača s pravom glasa i pobijedio u 23 od 26 pokrajina protiv sadašnjeg ministra privrede Sergija Masse. Bila je to više nego uvjerljiva pobjeda. To što je u TV duelu prije izbora bio beznadno inferioran u odnosu na Massu više nije bilo važno, naprotiv. To je možda čak i potaknulo mnoge njegove birače.

Bijes protiv vladajuće peronističke stranke, koja je vladala 16 od posljednjih 20 godina i nije uspjela zaustaviti ekonomski pad, bio je prevelik. Prezir prema “parazitskoj i beskorisnoj kasti” je prevelik, budući da je Milei opetovano kritizirao “one gore” i “establišment”, koji upada u probleme zbog korupcijskih skandala. A beznađe je preveliko u zemlji koja je nakon Drugog svjetskog rata bila jedna od deset najbogatijih nacija svijeta, a u kojoj danas 40 posto stanovništva živi u siromaštvu.

Drugi krug izbora bio je prije svega obračun i prosvjedni izbor s motom: “Gore ne može biti.” Osobito među mladim muškim glasačima, koji ne poznaju ništa osim krize, Milei, bivši pjevač cover benda Rolling Stonesa, cijenjen je poput pop zvijezde.

Slično kao Jair Bolsonaro u Brazilu, uspješno se oslonio na kampanju na društvenim mrežama, koju je dirigirala njegova sestra Karina, koja je prije dvije godine čitala iz tarot-karata i prodavala kolače na Instagramu. I na maksimalnu polarizaciju u zemlji koju spajaju samo Lionel Messi i argentinska nogometna reprezentacija.

Milei potresa proces suočavanja s vojnom diktaturom

Podjela će se vjerojatno povećati, budući da Milei također planira vratiti društveno-političku situaciju u Argentini desetljećima unatrag. Milei poziva na strogu zabranu pobačaja, klimatske promjene smatra “socijalističkom laži” i čak je bio uveo u igru slobodan pristup vatrenom oružju, od čega je odustao neposredno prije drugog kruga izbora. Povrh svega, budući predsjednik Argentine sumnja u brojku od 30.000 ljudi koji su nestali tijekom argentinske vojne diktature.

Njegova potpredsjednička kandidatkinja Victoria Villaruel opetovano govori o samo 8751 žrtvi i u svojoj teoriji o “dva vraga” sve relativizira navodeći da su žrtve brojne bile i zbog terorizma ljevice. Prostor od 17 hektara na kojem je spomenik najvećem centru za mučenje tog vremena, koji je proglašen svjetskom baštinom UNESCO-a, trebalo bi bolje iskoristiti za izgradnju škola koje su Argentini hitno potrebne, smatra ona.

Reakcije u južnoameričkim zemljama na Mileijevu izbornu pobjedu pokazatelj su da bi se Argentina mogla izolirati i vanjskopolitički. Brazilski predsjednik Lula, kojeg je Milei tijekom predizborne kampanje vrijeđao nazivajući ga komunistom, čestitao je u skladu s obavezom, ali mu nije spomenuo ime. Ljevičarski predsjednik Kolumbije Gustavo Petro opisao je pobjedu “ekstremne desnice” u Argentini kao “tužnu za Latinsku Ameriku”.

Zabrinutost ne samo u Južnoj Americi

I unutar južnoameričkog ekonomskog saveza Mercosur, koji uključuje Argentinu i Brazil te Paragvaj i Urugvaj, veselje Mileijevom pobjedom je vrlo ograničeno: novi predsjednik je, naime, najavio da će Argentina “ići svojim vlastitim putem”. Njemačka, a posebno EU, stoga će vjerojatno pažljivo pratiti razvoj situacije u Argentini. Realizacija desetljećima planiranog sporazuma o slobodnoj trgovini između Mercosura i Europske unije s Mileijem je postala sve samo ne lakša.

Međutim, čovjek koji je čak Papu nazvao “ušljivim ljevičarom”, ali se kasnije ispričao svom sunarodnjaku u Rimu, suočava se s brojnim političkim preprekama za ostvarenje svog radikalnog programa. Argentinska središnja banka jednostavno nema toliko američkih dolara za uvođenje valute SAD-a kao platežnog sredstva, što je već samo po sebi kompliciran proces. Tradicionalno jaki sindikati će na planove štednje odgovoriti višetjednim štrajkovima, a s manje od 20 posto u Zastupničkom domu i nešto više od deset posto među senatorima, niti jedan predsjednik nije imao tako malu potporu u argentinskom Zastupničkom domu još od 1983.

I tako je već sad više nego upitno kao kakav će predsjednik Javier Milei kasnije ući u argentinsku povijest. “Znate li koja je razlika između genija i luđaka?” pitao je nedavno. I odmah odgovorio: “Uspjeh