Published On: Ned, srp. 22nd, 2018

Znate li tko je ratovao zbog nogometa? Donosimo priču o Stosatnom ratu koji je izbio na stadionu

Često se može čuti kako je ‘nogomet nastavak rata drugim sredstvima’, no malo tko zna to da je jedna međunarodna nogometna utakmica bila povod ratu čiji su uzroci ležali u gospodarskim i teritorijalno-političkim razlozima. Tportal donosi priču o jednom od najbizarnijih sukoba u povijesti rata, tzv. Nogometnom ratu ili Stosatnom ratu, kako neki nazivaju oružani sukob između Hondurasa i Salvadora

Da nogomet kao najpopularniji sport u svijetu može biti okidač nasilju, znaju svi, no da ‘predivna igra’ može biti povod ratu i patnji znaju tek malobrojni i upućeniji. Strast i emocije povezane s nogometom, a gdje drugdje nego u Latinskoj Americi, 14. srpnja 1969. dosegle su točku usijanja i dovele do pravog rata između Hondurasa i Salvadora nakon što su te dvije zemlje odigrale drugu rundu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo odigrano godinu kasnije u susjednom Meksiku.

Prva utakmica između starih rivala igrana je 8. lipnja u Hondurasu. Domaćin je u Tegucigalpi slavio nakon što je centarfor Roberto Cardona u posljednjoj minuti zabio jedini gol.

Momčad Salvadora na terenu nije pokazala ništa od svoje dotadašnje poslovično dobre igre, preusmjerivši krivnju na domaće navijače koji im dan uoči utakmice nisu dali mira. Navijači Hondurasa su, naime, čitavu noć opsjedali hotel u kojem su bili smješteni salvadorski igrači, priredivši im ‘koncert’ za pamćenje, tijekom kojeg su glavni instrumenti bili navijačke trube i bubnjevi.

Koliko je pak poraz gostiju bio bolan, ponajviše kazuje činjenica da je osamnaestogodišnja Amelia Bolainos iz El Salvadora počinila samoubojstvo, ne mogavši podnijeti gubitak utakmice od prvih susjeda i najvećih rivala, a njezinom pogrebu koji je prenosila državna televizija nazočili su deseci tisuća Salvadoraca, među kojima i predsjednik države.

‘Mlada djevojka nije mogla podnijeti to da njezina domovina bude bačena na koljena’, vrištalo je s naslovnice najčitanijeg salvadorskog dnevnika E

Tenzije su se posebno podigle do točke usijanja uoči revanša u Salvadoru, u kojem je tamošnja vojska prevezla do stadiona nogometaše Hondurasa u svojim oklopnim vozilima. Uskakanje vojske se pokazalo kao dobro rješenje jer su domaći navijači pokušali iskaliti bijes zbog poraza na gostujućoj momčadi. Gostujući navijači pak nisu bili te sreće pa su u navijačkim neredima ubijena dvojica, a ranjeno je desetak honduraških navijača, iako je Salvador slavio rezultatom 3:0.

Kako su obje momčadi imale isti broj bodova, na neutralnom terenu u Meksiku odigrana je majstorica u kojoj je Salvador ponovno slavio pobijedivši susjede 3:2, nakon čega su ponovno izbili neredi u kojima je poginulo nekoliko navijača.

Već istu noć stotine salvadorskih migranata prognane su iz Hondurasa, a dvije zemlje su prekinule diplomatske odnose te je bilo pitanje vremena kada će tenzije koje su na temelju nogometa podizali političari i mediji prerasti u otvoreni sukob.

Do rata nije trebalo dugo čekati pa su salvadorski vojnici pod okriljem noći prešli ranije zatvorene granice i upali na teritorij Hondurasa, čime je otpočeo rat kojem je nogomet bio tek okidač.

Razlozi ratu bili su, kao i u većini sukoba, teritorijalno-političke prirode. Bogatiji i mnogoljudniji, ali teritorijalno manji Salvador se, naime, vođen parolom ‘Probiti se na Atlantik, probiti se u Europu, probiti se u svijet’ želio proširiti na račun Hondurasa, države koja je s druge strane protjerala stotine tisuća Salvadoraca koji su godinama naseljavali susjednu zemlju bježeći od posvemašnje bijede.

Bolje opremljenija salvadorska vojska vrlo je brzo ovladala pograničnim teritorijem, no Honduras je odgovorio svojim zračnim snagama, čime su započele posljednje bitke klipnim avionima u povijesti zračnog ratovanja.

U četiri dana rata poginulo je oko 3000 ljudi, a mobilizirano je 50.000 vojnika s obje strane. Sukob bi potrajao i duže da države Središnje Amerike nisu pokrenule mirovnu inicijativu i predložile pregovore koji su zaključeni primirjem i povlačenjem salvadorske vojske iz Hondurasa.

Službeno, rat je potrajao sve do 1980. godine, kada je dogovorno riješen pogranični spor, osobito oko zaljeva Fonseca, dok je tek 28 godina kasnije potpisano konačno razgraničenje.

Iako je pogranični spor trajao godinama, dvije reprezentacije su u međuvremenu odigrale nekoliko utakmica popraćenih jakim nabojem, ali srećom bez posljedica, čime je dokazano kako sport spaja ljude./tportal.hr/

 

 

 

 

 

 

 

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer